Prije par mjeseci oftamologica me upozorila da moram kapati oči umjetnim suzama par puta na dan kako bi izliječila upalu. Zamijenila sam leće, crvenilo se povuklo i....
Kao i uvijek u životu ima i....Nisam kapala i prošla dva dana su oči ponovo kao buhtle. Leće sam dala očistiti. Kupila ponovo umjetne suze. I sada kapam. No ljuti me osobina tj. moja osobina da nisam postupala preventivno i ne bi se dovela u ovakvu situaciju. Što je najgore od svega umjetne sam suze imala svaki dan sa sobom, no nisam usvojila naviku kapanja. Sad naravno hoću. Kad sam dobila lekciju. Oči su umorne i trebaju predaha. Trebaju pomoć. I kako na dan stavim pet šest puta ruž, tako (ma sram me bilo radi usporedbe) ću stvaljati kapi. Tj. uvijek kad si stavim ruž, da bi mi bilo lakše usvojiti ovu novu naviku.
Promjena navika je teška stvar. Svi mi imamo neke navike. Imam nove stolice, ali s oproštenjem moj očuh pizdi. Jer više ne može stolice dohvatiti zmazanim rukama. Mora ih oprati svaki put kad uđe u dnevnu sobu. Nije praktično, ali to je primjer kako ne žele se promijeniti navike. Dobro ima preko šezdeset, ali ipak.
Brušenje leća i suze su opet koštale, a ako ne počnem ozbiljno i svakodnevno šetati mislim da bi uskoro mogla završiti s teškim bolovima u kralježnici. Ovako pomalo izbjegavam. Tej je hladno, te je oblačno, te pada snijeg i tako izgovora kao u priči. Za par minuta idem na gablec i poslije ću šetati bar pola sata. Da bi sav posao napravila na vrijeme moram biti fit. Odmorna i zdrava. Bolje ću produžiti pola sata s poslom, ali šetnja će mi pomoćii dugoročno. A nekada bijah pravi hodač. A sada s Miškom, vozim li se vozim.
Divim se prijateljima koji vježbaju, trče i imaju tu samodisciplinu. Ja bih eventualno na planinarenje. Još samo da nađem društvo. Lažem ja samu sebe. Imam ja društvo. Povedem nećake i cijeli dan smo na terenu i uživamo u prirodi. No najavili loše vrijeme za vikend. Što sad. No danas ne pada. Teška je glava i odmah u šetnju. Sutra idem u kinu, a sutra me čekaju i neke malo neugodnije stvari. Čeka u stvari dosta toga. I neka. Napraviti će se. Nije da neće.
Drago mi je ipak da unatoč svađi sam se neki dan zauzela za sebe. Mislim da mi je vrijeme. Vrijeme generalne promjene i čišćenja. I ja sam previše stvari gurala pod tepih, a sada, tepihe na pranje, Miška ispred kuće i u šetnju. Stalno kapati oči. I sada staviti ruž.
Post je objavljen 09.03.2006. u 11:17 sati.