Kroz kakvu oluju samo moram proci,
Sreca, ne, nije bila sklona meni,
Ona sipa na me snjezak zaledjeni,
Da kasnije mogu svojoj zelji doci.
Ispod ljuta neba ja cu isto poci,
Strah me nece biti ni vjetra ni studeni,
Jer se u mom srcu igra val ognjeni,
Pa mi zbog njega zima nece nista moci.
Uz ljubav se njezno stislo bice moje,
A ona mi kaze puteve, kroz koje
Moja ceznja ravno samo k njojzi stize.
Sada bijela ruza, a sad bijelo cvijece,
Pricinja se meni snijeg sto s neba slijece,
Dok mislim na sunce, kome sam sve blize.
Matteo Maria Bojardo
Post je objavljen 12.03.2006. u 23:27 sati.