Ja vidjeh sunce gdje se s mora dize
pod bujnom grivom od zlacenih zraka,
a u licu mu takva sjajnost zarka
kao da plamen iz pucine lize.
Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ruzu kad cvatuc takvom bojom sine
te svak bi rekao, motrec iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.
Proljece vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruze
i kad bujaju mladjanim zivotom.
I vidjeh jednu bozanstvenu zenu
pod ranim suncem kako bere ruze
i sve na svijetu zastire ljepotom.
Matteo Maria Bojardo
Post je objavljen 11.03.2006. u 04:48 sati.