Noć ...
zavjerenički nas skriva
i tamom mazno
pretvara u čaroliju.
Niz tijela nam se zvijezde
u slapovima slijevaju i
gube u lavi naših
zagrljaja.
Primam te u svoje
odaje tajni,
sa osmijehom pobjednika
otvaraš vrata raja.
Pratim te
po užarenom putu
bez povratka,
znalački mamiš
zvijer,
spremnu na skok ...
I kao cvijet od
toplog voska
otvaram latice,
dok uzdah je kruna
tvojeg remek djela.
... I anđeli sakriše pogled
pod krilima
svojim ...
Post je objavljen 08.03.2006. u 21:56 sati.