Svatko ima svoju istinu, i svi želimo da okolina privaća naše istine. Kako prihvaćati tuđe istine? Vrlo lako, ako su tuđe istine slične našim. Ali ako nisu, onda je jedini način da to uradimo da otvorimo naš um. Jedino s otvorenim umom možemo prihvatiti tuđu istinu. Ne moramo se slagati s njom ali ju možemo prihvatiti. Jedino s otvorenim umom možemo naučiti nešto novo.
Da to nije lako znam po sebi. Znam koliko sam se borio s ljudima kada su mi htjeli nešto reći. Borba je još i dobar znak. Puno češće se događalo da ih uopće nisam čuo. To je najlakše vidjeti kada ponovimo ono što smo upravo čuli. Ako to nije niti slično onome što je netko rekao znači da nismo čuli, da nam je um zatvoren.
Uzmimo za primjer čovjeka koji se bavi naukom. Jednom kada on zatvori svoj um onda sve što može raditi je samo ono što je do tada naučio. Ali, ako ga otvori, onda je čak moguće dokazati i da Zemlja nije ravna ploča. Znanost je važna. Najvažniji alat znanosti je otvoreni um.
Djeca imaju vrlo otvoreni um. On im je potreban da bi se uklopili u okolinu. Zahvaljujući otvorenom umu nauče hodati, govoriti i služiti se alatima. Kako rastu, tako im se um zatvara i sve im je teže učiti. Da me netko danas pokuša nagovoriti da idem naučiti novi jezik, vrlo bih se teško na to odlučio. I vjerojatno taj jezik ne bih naučio tako dobro kao da sam ga počeo učiti dok sam bio djete.
Djeca nam se sviđaju jer su otvorena. Čak nam se i ljudi koji su prema nama otvoreni sviđaju. Kažemo da nas prihvaćaju. Kad bi uspjeli cijeli svoj život imati otvoreni um, naučili bi vrlo mnogo i svima bi se sviđali.
Ja ne znam da li je moj um otvoren. Ali znam da kad bih bio siguran da mi je um otvoren onda ga više ne bih morao otvarati. To bi značilo da sam sve naučio. A znam da to nije istina. Znam da uvijek moram Pokušavati otvoriti svoj um.
Post je objavljen 10.03.2006. u 00:01 sati.