O.k., o.k...
Znam da (ni)ste silno znatiželjni što mi se dogodilo zadnjih par dana, ali ne mogu vam sve reći odjednom. Stoga idemo po redu:
Matematika me trenutno ne zamara-pitana sam, pisala sam test, pregledan mi je domaći uradak. Stoga o matematici nemam što za reći.
ALI uvijek postoji NEKI ALI pa tako i sad.
ALI biologija je čisto s.... . Pa dobro ja se pitam kog vraga ja radim još ovdje zašto nisam već se koknula i da sam sad, oprosti mi Bože, na Mirogoju, spokojna i sretna u vječnosti i miru Božjem.
Najradije bih vam sve ispričala u jednom dahu, ali vi ne biste ništa skužili, pa ću zato ići po redu.
To je sve počelo još u petom razredu. Pisali smo testove, i bio je kraj školske godine. Trebala mi je samo ta jedna petica iz testa kako bih prirodu imala 5, te prošla s 5,0 te bila najbolja učenica u svojoj cijeloj školi.
ALI ja nisam dobila 5, čak ni 4, već 3.
Bila sam strašno razočarana, pogotovu jer mi je falilo samo 2 boda do četiri.
Gledala sam svoj test, jer smo svi trebali napisati ispravak. I tada sam shvatila da mi profesorica nije priznala jedan bod! Odjurila sam k njoj, i pitala ju zašto mi ga nije zbrojila. A ona je rekla : MA EVO TI HANA JEDAN BOD, ALI TO TI NEĆE POMOĆI DA DOBIJEŠ 4! FALI TI JOŠ JEDAN BOD!.
Žalosna, otišla sam na svoje mjesto i nastavila s pisanjem testa. No naišla sam na još pet prekriženih odgovora-koji su zapravo točni. A to je značilo da trebam dobiti-5! Otišla sam k njoj i pitala joj zašto je meni tih 5 zadataka pogrešno, a ispisano istim riječima kao i kod moje frendice, kojoj je to točno!
A ona je digla dreku kako sam ne poštena, kako sam bezobrazna, kako nemam nimalo poštenja prema profesorima....
I upisala mi četiri, te mi zaključila 4!!!!!!!!!!!
A onda me još i tužila razrednici, pred učiteljskim vijećem.
Grozno, zar ne?
ALI nažalost, ovo je tek početak moje priče.
Nakon nekoliko dana, pozvala me u razred i predložila da sve to «zaboravimo». O.K., bilo bi super da smo to stvarno zaboravile, ili bar imale u namjeri.
Jer, dakako, Zlo Koje Nikada Ne Spava, nije zaboravila to.
U šestom se razredu primirila, izostajala je mjesecima s nastave, kažu da je imala zdravstvene tegobe.
Neki normalan profesor nam je bio na zamjeni i zaključio mi je 5. I konačno je sve bilo super.
Konačno? Gotovo zauvijek?
Ne.
Ne, ovo je poput priče u nastavcima, poput «Niza nesretnih događaja», samo što je moja priča stvarna, što je još 2x gore.
U prvom polugodištu 7. razreda, ona me ispitivala svaki mjesec dva puta, dok je neke pitala samo jednom u polugodištu. Svaki put učila sam do besvijesti, nekada i padala u nesvijest (nisam imala vremena jesti ni spavati). Svaki put odgovorila na svako pitanje.
I svaki put dobila četiri.
I to se dogodilo jučer.
Pitala me je. Sve sam znala, dok mi je moja frendica s kojom sjedim u klupi zapisivala broj točnih i netočnih odgovora.
Imala sam pola pogrešnog od 46 pitanja.
I u imenik mi je upisana 4.
Izgubila sam svaku nadu. Ta glupača od profesorice mi je uništila život. Razrednica mi ne vjeruje, a na glasu je kao najblaža profesorica u školi s najviše razumijevanja.
Ne mogu se nikome požaliti, jer me profesorica od 6. razreda pa sve do danas, hvalila svuda i na sva usta. Da, neki će misliti, pa što se onda buniš.
Evo zašto. Time je ona postigla pred drugima da misle da me ona obožava, po cijeloj su učionici polijepljeni moji radovi, pjesme, crteži. Svi misle da sam njezina ljubimica, TAKO DA JA, KOME GOD DA SE POŽALIM, NITKO MI NEĆE VJEROVATI. SVI ĆE MISLITI DA LAŽEM.
Osjećam se loše u srcu, loše, iako imam mnogo briga u obitelji, biologija mi se čini kao najveći i najstrašniji. Kao troglavi zmaj koji riga na moju sreću. Moja sreća. krhka je poput cvijeta u rano proljeće; on samo malo uzdigne glavicu, a onda padne snijeg i razori ga.
Malo sam gledala svoje prijašnje postove, i skužila da sam vam krivo objasnila. Ne, mama i tata nisu još razvedeni, ali socijalna radnica smatra da bi bilo najbolje da dok se ne razvedu, privremeno živimo s tatom. Ali meni se čini da ćemo pripasti tati, za stalno, zašto je onda inače tražio da se uselimo u novi stan?
Usput, zanima me vaše mišljenje, za zid; je li ljepša nježno roza ili nježno plava? Ili gusta boja breskve? Odgovore primam do ponedjeljka.
Moja najbolja prijateljica prekinula je s mojom simpatijom, jer me imala na grižnjoj savjesti. A osim toga, ona voli drugog već godinu i pol dana.
Jučer smo se našle na kolačima i sve sam joj ispričala a bogme i ona meni. Nakon što sam saznala sve o Gospodinu Savršenom, koji je sve samo ne savršen, nisam sigurna sviđa li mi se više.
Sad mi je zaljubljivanja dosta. Malo ću se odmoriti...
Znači ovako stoje Hana i njezin život:
-nema problema s matematikom
-ima problema s biologijom ( i to velikim! MOLIM VAS PIŠITE MI I ŠALJITE MI PRIJADLOGE ŠTO DA RADIM! Fakat su mi potrebni! Thanks!)
-nema problema s prijateljstvom
-ima problema s ljubavlju
Hm, pa i nije loše, ako izuzmem biologiju. Mama i tata se dobro slažu, ne svađaju se, nema povišenih tonova, svi opet zajedno igramo društvene igre, i, bez obzira što prvi put u svom životu mogu birati boju zidova u svojoj sobi, radije bih ostala živjeti u staroj sobi, s mamom, tatom i sestrom.
Ne može se imati sve.
Vaša nesretna Hana.
Post je objavljen 08.03.2006. u 17:36 sati.