Evo dakle o onome, što Božanstvena misli da ja nemam!
David M. Friedman u knjizi Glava za sebe: Kulturna povijest penisa prvo je poglavlje naslovio Demonski štap: Penis od simbola božje moći do đavoljeg oružja. Gdje sam naslov dovoljno govori, jer penis je u starim kulturama bio slavljen i štovan, u njemu se uživalo i pokazivalo ga se, u raznim relijama bitnu ulogu ima, kao fokus muške moći oplodnje i kao simbol moći stvaranja uopće; a pri tome ipak (kod Friedmana nećete o tome dovoljno naći) uvijek je tu i ženska moć negdje zajedno s njim!
U starom egipatskom mitu, veliki se značaj pridaje Ozirisovom penisu, koji je izgubljen nakon što je Set raskidao njegovo tijelo, i Ozirisova sestra i supruga Izida našla je sve dijelove i sastavila ih, osim penisa, pa mu je napravila novi i tako mu svojom ženskom moći vratila muškost, i moć, da se ponovo Setu suprotstavi i pobjedi.
U ranijem mitu, jednom od verzija egipatskog mita o stvaranju, bog Atum (čije je pak ime kasnije, u XIV. st. pr. moga Brace, promjenjeno u Aton, pa se razvio kratkotrajni monoteistički kult Atona koji je kasnije zabranjen, pa je jedan od svećenika koji su ga slijedili morao pobjeći iz Egipta, i pridružio se grupi bjegunaca koji su sebe smatrali potomcima Abrahama, Izaka i Jakova odnosno Izraela, i oni mu dadoše ime Mojsije, tj. Moše, što je zapravo na egipatskom jednostavno "sin" i čest je dio egipatskih imena, jer im je njihovo puno ime, valjda, jednostavno bilo preteško za izgovor) je rodio prvi par bogova, Šu i Tefnut, tako što je oplodio samoga sebe tako što se oženio sa svojom rukom i progutao vlastito sjeme.
To ti je demonski penis! Ali Egipćanke su bile na glasu kao prave Izidine kćeri, samostalne i preduzimljive, pa je grčki putopisac Herodot pisao, kako "je tamo sve obrnuto nego kod nas", pa muškarci sjede doma i predu, a žene same hodaju i obavljaju poslove, a u doba velikih svećanosti posvećenih boginji u mačjem liku Bast, prosto se bacaju na sirote preplašene :) muškarce i obljubljuju ih. (Čuli ste vjerojatno za egipatski kultu mačaka? Drugi lik Boginje Bast, uz umilnu mačku, je pak goropadna lavica, koja je jednom skoro uništila čovječanstvo, tako da ju je sam Ra jedva spriječio. To je dijalektika ženskosti!) Kako vidite iz nekih slikovnih prikaza i stihova, smatralo se osnovnim ljubavnim položajem da muškarac leži na leđima i žena se natakne; Egićani nisu poznavali vještinu jahanja (tek sredinom II. tisućljeća pr. moga Brace upoznali su konje, i to samo upregnute u kočije), ali Egipćanke jesu!
U Egiptu, suprutno svim ostalim religijama, božanstvo neba je žensko (Nut) a božanstvo zemlje muško (Geb), dakle ona je gore, što vidimo na nekoliko sačuvanih reljefa koje nisu zgroženi zapadni istraživači u XIX. st. uništili: Geb leži na leđima i svojim golemim penisom pokušava doseći Nut, koja je savijena u polukrug iznad njega kao gimnastičarka, oslonjena na svoje dlanove i vrhove nožnih prstiju. Ako se jednoga dana spoje, vjerovali su stari Egipćani, svijet će biti uništen. (A to se naravno i jeste dogodilo, i svijet jest uništen, i stvoren je novi svijet naporima mojim i mojega Brace.)
U patrijarhalnoj Grčkoj pak, u svečanostima posvećenim Dionizu, kada je sve veselo pjevalo i veselilo se i ševilo, kao u svećanostima Bastet gore navedenim, okolo je nošen golemi drveni falus, a oni koji ga nose zvali su se falusofori, ili u lijepom hrvatskom prijevodu, kitonoše. ;) Ali svećanosti penisa bile su prvensteno svečanosti žena, kada su šumama, sa satirima i drugim pohotnim šumskim bićima, sa mnom i mojom svitom, divljale moćne bahantkinje, koje tada dobivaju natprirodnu snagu i moći i rade razne pizdarije. Žene su slavile mušku moć i istovremeno je oduzimale. (A ja, Sotona, kako rekoh, moć svoju stičem tako što sam i muško i žensko i posjedujem obje moći, ja sam i Bast i Dioniz, samo su kruti i od ženske moćI užasnuti stari Židovi nešto pobrkali.)
Dakle, ako hoćete samu Bibliju, postoje u Postanku stihovi 6:1-6:4, gdje se govori o sinovima Božjim, kojima su se svidjele ljudske kćeri i s njima su se ševili i one su im rađale djecu. Knjiga proroka Henoka pak pobliže govori da su ti sinovi Božji bili pali anđeli (samo što je Henok upoznao samo jednu malu grupicu od nas, njih 200-inja, bilo nas je naravno mnogo više, pa se komično precijenio svoj značaj i naš strah!), a kruti su sinovi Izraeli zbog nekog čudnog razloga pretpostavili, da Bog ima samo sinove!
Evo toliko za danas o tome, još ću nastavak napisati i prikazati što se glede moga alata u srednjem vijeku zbivalo!
Post je objavljen 08.03.2006. u 16:49 sati.