Volite li Draculu. Taj stari pohotni krvopija je nosferatu...iliti nemrtav.
A znate li tko je nemrak? To vam je svatko tko se zove Karmen, ako pročitate naopačke ;-)
Uglavnom, bila je jedna Karmhhmmen... :-)
Nemrak
K. je buljio ko tele u šarena vrata, jedina razlika između njega i teleta koje bulji u šarena vrata bila je ta što vrata nisu bila šarena. Vrata su bila skroz crna i sa nacrtanom golemom mrtvačkom glavom...a on je izgledao baš ko tele - zaljubljeno tele.
Palo mi je nešto napamet.
"Znaš li koji je hrvatski prijevod engleske riječi Kradon?" upitao sam ga.
Malo se prenuo...ima još poneka minuta do školskog zvona. Na hodniku sve pusto a buljenje u vrata i nije nešto naročito interesantan sport. Odlično je znao engleski pa se zamislio:
"Kako veliš?" pitao je da dobije na vremenu.
"Kradon."
"Kradon...pojma nemam! Kako se to piše?" upita on.
"Po Vuku, kradon!"
Zavrtio je glavom...nije volio da ga se zatekne u neznanju i jedvo sam čekao da ga nokautiram!
"Pojma nemam, jel' si siguran da ta riječ postoji?"
"O da, i to ti znači Karmen!"
"Ajd ne zajebavaj!" ljutito će on. Čekao je baš nju, plavog anđela po imenu Karmen, djevojku kojoj nikad neće imati snage prići...
"Da, vidi. Pročitamo li kradon naopačke vidit ćemo da je to nodark, tj. no dark, tj. ne mrak...a nemrak naopačke - to ti je Karmen!
Bio je vidno potresen tim mojim riječima. Zazvonilo je pa je samo procijedio kroz usne:
"Ti si totalno lud! Spaljen!"
Plavi anđeo prošao je pored nas. Ta bajka na dvije noga nije nas ni primjetila jer smo sjedili na stubištu, nešto poviše nje.
Frend se blaženo smješkao...dobio je svoju dozu...
"Koji papak!" pomislio sam.
U tom trenu odlučio sam nešto poduzeti...
**
Nedugo potom prišao sam frendu i dao mu pjesmu. Naslov pjesme bio je: "Želio bih da sam tvoja odjeća" i spominjala su se bedra, grudi, milovanja, pazusi i svila, znači sve što treba, ali ukusno i s mjerom.
"Idi, daj to Karmen i ona je tvoja!" rekoh.
"Ne mogu. Sram me je!"
"Pa ne moraš ništa pričati mulac! Samo odi i daj joj to!"
"Nnnneeee mmogu!"
"Onda bum ja, u tvoje ime, slažeš li se?"
"Paa može!" složi se nevoljko on.
Čudnim kanalima pismo se našlo na Karmeninom stolu. Još čudnijim kanalima pročulo se da je tu divotu od pjesme napisao romantični stidljivi mladić, onaj zbilja mršavi, kestenjaste kose na razdjeljak, da da, onaj niskoga rasta i velikog nosa, onaj iz četvrtog I...
**
Veliki je odmor. Svi smo vani, zezam najboljeg frenda muzičara i neku klinku. Imao je frend sinoć koncert gitare i kad je klinka pitala tko je još nastupao rekao sam da su nastupali Fantomi...jer bili su mu predgrupa...
Svi se smiju, samo je K. malo odsutan, razumljivo je da nije baš sasvim svoj, smršavio je od ljubavi još malo, nevjerojatno je da je moguće biti mršaviji no što je on nekoć bio...kad li u taj čas, kroz hodnik, ravno prema nama, kroz gužvu, probija se prezgodna djevojka predivnih velikih očiju i plave kose - Karmen!
Zagrlim muzičara i klinku te nas troje naglo odlučimo da je ograda par metara dalje puno bolje mjesto za zajebanciju...stigli smo tamo otprilike u isto vrijeme kad se i Karmen ukotvila ispred našeg K., ali od zajebancije nije bilo ni 'Z' jer svi smo se mukte zalurkali nekamo u stranu, skroz napeti da vidimo kako će se stvari dalje odvijati, i...nažalost, sve smo vidjeli!
"Hvala ti! Jako si mi lijepu pjesmu napisao!" rekla je umiljato i sa smješkom ona o kojoj su se pričale strašne legende...ona...Nemrak, glavom i bradom!
Umjesto da bude sretan, K. je u tom trenu bio manji od makovog zrna! Plava ljepotica njegovih snova stajala je u njegovoj intimnoj zoni, njezin nos nije bio ni dvadeset centimetara udaljen od njegovog...doduše, teško je na bilo koji način biti daleko od njegovog golemog nosa...
Da je mogao, K. bi tu njihovu udaljenost još znatno povećao, ali, avaj, iza leđa mu se jadnom našao zid pa je sad samo stajao maksimalno utegnut i uspravan ko svijeća, leđima posve stopljen sa zidom...
A onda je zasrao!
"Nnnisam to jjja nappisao!" promucao je!
Na Karmeninom licu pojavio se čudan izraz, neka mješavina zbunjenosti, iznenađenja i nesigurnosti! Naglo se povukla i jurnula odakle je došla, nije se čak ni udostojila baciti zadnji pogled prema mlitavome K.
Kad je nestala s vidika K. je klonuo posve izgubljenog pogleda, a mi smo se u nevjerici počeli lupati po glavama. Prišli smo mu i toliko smo ga onako jadnog izgrdili da mi ga je skoro bilo žao...za njega je Karmen bila gotova priča.
**
Karmen je pošto poto odlučila saznati tko je napisao pjesmu. Raspitivala se otvoreno ali, iako se zbilja trudila, nije uspjela saznati. Da bi to saznala zbližila se sa nekim individuama iz našeg razreda...jedna od tih individua bio sam i ja.
Došao je kraj godine, maturirali smo i krenuli svaki svojim putovima...a onda...jedne lijepe tople ljetnje večeri prolazio sam pored neke sumorne zgrade a tamo je blistao plavi anđeo! Osjećao sam se kao da me je udario grom ali nisam se dao. Odsječenih nogu privukao sam se predivnom biću i pozdravio je. Kad me je skužila ciknula je od sreće pa sam, ohrabren, odlučio sresti je i sutra. Uskoro smo se počeli viđati svaki dan i nakon nekoliko sastanaka, u jednom romantičnom momentu, tiho poput kapi kiše što lupkaju u prozor, moje riječi lupkale su u njeno srce.
Iz dubina duše, posve iskreno i nježno, šaputao sam joj:
Želio bih da sam tvoja odjeća...
Voli vas Ddadd