Dok je pricao sa mnom bio je jos uvijek onaj stari koji nije puno mogao da bira u zivotu, jer su mu roditelji bili siromašni i nisu mu davali da kupuje gramofonske ploce.
Jednog dana sam vidio kako visi na ogradi od balkona. Bio je to jedan od onih napada. Dok su ga pripadnici dobrovoljnog vatrogasnog drustva skidali, uzvikivao je kako je jos uvijek spreman da visi za dom. Kasnije mi je pokazivao tajne nacrte intraficijalnog optickog kabela kojeg je konstruirao u suradnji sa ing. Najama Rodrigez Mishimom iz Mazde. Citav projekat je propao kada je ministar za razvoj u japanskoj vladi ustanovio neracionalnost upotrebe intraficijalnog optickog kabela.
U bolnici je zrak smrdio na betaisodonu i gnoj iz amputiranih udova. To je bilo vrijeme kada smo mislili kako mozemo izaci s tim na kraj. Edi je lezao na svom krevetu. Posteljina mu je bila cisca nego kod ostalih ludjaka o kojima nitko nije vodio posebnu brigu.
"Gledaj gdje su nas premjestili. Ovdje je nekad bio ginekoloski odjel, a sada je ludnica, a dole u podrumu gdje je bila ludnica sada su smjestili ranjenike. Po nama mogu piciti granatama. Jebes ludjake. Pogledaj ovog mog cimera! On ti je parkinsonovac. Ovdje ga svi zovu Parkinson, iako mu je pravo ime Meho. Jesi li ikada malo bolje pogledao covjeka koji boluje od parkinsonove bolesti dok spava? Zubi mu cvokocu kao kastanjete. Ti ces o parkinsonovcu razmisljati na medicinski nacin, a to ti je skroz pogresno razmisljanje o zivotu. Ti si jos mlad i moci ces da prezivis ovo sranje ako budes dobro guzio. Tko dobro guzi prezivljava rat, jesi li znao za to? I da se vratim na Parkinsona, njegov rukopis vise lici na ispisani EKG nego na slova. Ponekad ne moze ni da drzi olovku. Ne opterecujmo se tim bolestima, mi smo jos mladi i ima vremena da napravimo nešto veliko …, sta ja znam … recimo muziku za neki mjuzikl, "Briljantin 2" ili slicno. Ako hoces ispricati cu ti pricu o svojoj tetki ciji je zarucnik poginuo u drugom svjetskom ratu kao vojnik u vojsci kralja Petra. Tetka je poslije rata spremila peceno pile i krenula za Ameriku. Sjela je na vlak i zaljubila se u konduktera koji je prezivio rat. A zasto ga je prezivio? Zato sto je guzio kao singerica i kao ona masinica za cvikanje putnih karata. I ti ces prezivjeti ovo sranje znam ja to. A ja sam okruzen ovim bolesnicima i ne znam koliko bi trebalo tu da ostanem. To ti je citava vjecnost. To ti je kao da si iz cetvrte brzine ubacio u prvu. Sve je popucalo u mojoj glavi. Veliki prasak u mom mikrokozmosu iz kojeg ce nastati nesto veliko, kao "Briljantin 2". Ti se sad smijes, a znam kad smo prvi put isli u kradju kukuruza da si drhtao kao svecenik pred prvu misu, kao umjetnik koji iz bijesa stvara svoje djelo. To ti je umjetnost, malo talenta, a puno energije. Sto me gledas kao da sam idiot? Jucer sam zaustavio citav konvoj UNCHR-a ili su to bili medicinari bez granica ili je to bio UNPROFOR ili UNICEF ili UFO ili ubojice bez granica ili vegetarijanci bez granica ili medicinari koji znaju svirati sve pjesme Beatlesa bez granica? Uglavnom, tako neka organizacija. Stao sam ispred prvog kamiona i rekao vozacu da ne pere kamion pet dana.
Sjecam se onog dana kada sam osjetio da me djecaci privlace vise od djevojcica. Ali to je kratko trajalo, jer sam brzo upoznao nju. Bila je tako lijepa. Cini mi se da je i sada volim. Mirisala je na kisu. Tada sam mislio da je to miris romantike, a ne nevolje. Ne, ona nije bila alibi jednom homoseksualcu. Uz nju sam bio najbolji ljubavnik na svijetu. Kad sam otisao u vojsku, rekla mi je da ce me cekati, da cemo poslije zajedno studirati, stanovati i slicne lazi. I onda me je prevarila, ali ne samo to. Otisla je i kod nekog hodze i on je napravio zapis koji me je unistio. Znam, mozda ti je to smijesno, ni ja nisam u svasta vjerovao, ali ovaj njen hodza je bio zao i ona je to znala. To ti je woodoo. Ja sam poludio, ali je u meni ostalo dovoljno razuma da i sam pronadjem hodzu koji je novi zapis napisao i zato joj sada gori Zepce.
I na kraju sva ova moja poezija je bezvrijedna, jer ako ne znam pisati znam citati. Svidja mi se ona misao da ako sam paranoik, ne znaci da me ne proganjaju, jer ja sam paranoik kojeg proganjaju iredentisti. I ovaj rat je prljava iredentisticka igra. Bas da bi se svima cinilo kako ja stradam realno, jer se u ratu tako i stradava. Tko bi, bogati, povjerovao jednom sizofreniku da ga iredenta proganja. Ovako ce ispasti da sam stradao od srpske granate. Iredentisti ne prastaju nikome.
Dan je bio lijep, iako je sve mirisalo na kisu. Tada sam mislio da miris kise dolazi iz moje uniforme u cijem se dzepu nalazilo njeno pismo. Bio sam desetar vojne policije. Trebalo je sprovesti Iljuija koji je bio povezan sa albanskom iredentom u vojni zatvor u Nis. Bio je uhvacen u okolici Pirota dok je pokusao preci bugarsku granicu. Moja desetina ga je trebala vlakom iz vojnog pritvora u Pirotu sprovesti u vojni zatvor u Nisu. Iljui je zatrazio cigaretu, a Marko, vojnik iz pratnje, je krenuo da mu je dadne. Sjetio sam se jednog americkog filma i trika sa cigaretom i rekao da je pusenje zabranjeno. Iljui me je pogledao cudno, a ja u tom pogledu nisam odmah prepoznao sve svoje buduce nevolje, nego samo vuka. Zato ja patim sve ove godine, cak me i sunceva svjetlost udara sakom u glavu. Osjecas li to? Osjecas li kako me Iljuji prati kao indijanac u Lunow Magnus stripu, citajuci tragove.
Bosna je cudna. Ovdje ljudi prilagodjavaju ratove sebi i svojoj konstituciji. Nikakvo materijalno dobro i duhovna vrijednost ne zavrjedjuju postedu.
Nekad sam i ja volio plavo cvijece.
Sjecam se da me je kao dijete cesto budila grmljavina koja je dolazila sa Vlasica. Uzegli oblaci iznad Travnika pravili su strasnu buku koja je odjekivala odbijajuci se od brda koja su poput ogromnog rezonatora okruzila ove ljude. Tada mi se ta buka cinila kao da je stvaraju ogromne stijene koje se kotrljaju sa Vlasica i uskoro ce se niz Basbunar spustiti i srusiti grad. Ponekad me je ta buka zbunjivala, jer sam mislio da je mozda neka neprijateljska avijacija iznenada napala eSeFeRJot, a stravicne detonacije odjekuju kotlinom. Jutros me je ta ista grmljavina probudila i iako se Travnik vec mjesecima granatira odmah sam znao da to nisu granate sa Vlasica nego obicna grmljavina uzeglih oblaka iznad Bosne."
"Edi, ja sad idem i necemo se dugo, dugo vremena vise vidjeti."
"Gdje ides Toni?"
"Idem u Ameriku, dobio sam vizu, tamo cu nastaviti sa studiranjem."
"O.K. stari, vidimo se onda u Stokholmu."
Edi pise poeziju, povremeno ga se moze sresti na psihijatrijskom odjelu travnicke bolnice gdje je zavarao trag. Toni je specijalizirao neurokirurske stereotakticke zahvate u univerzitetskoj bolnici u Orlandu, a uza specijalnost mu je lijecenje parkinsonove bolesti uz pomoc stereotaktickog implantiranja specijalnih sondi u predjelu hipokampusa. Ing. Najama Rodrigez Mishima iz Mazde je uvjeren da je konjukturalna kriza u Japanu s kraja dvadesetog i pocetka dvadeset i prvog stoljeca direktna posljedica odbijanja njegovog i Edijevog izuma od strane japanske vlade.
Post je objavljen 23.02.2006. u 11:04 sati.