Ovaj put ću "svjetske probleme" stavit malo sa strane, i osvrnut se lokalno. Evo u mome vlaku s kojim putujem svaki dan u Zagreb na posao, imam priliku vidjeti svjetonazore svojih sugrađana. Posebno me ponekad znaju oduševit srednjoškolci sa svojim provalama, na koje se čak i ja "ozbiljan" čovjek moram ponekad nasmijat. Istina da se radi često o trash humoru, ali ne mogu poreći da zna biti smiješno, ili tragično, kako kad.
I vidim da ti srednjoškolci redom imaju mobitele, boli glava, najnoviji modeli, tako da moj poznanik koji radi kao učitelj u školi, poskrivečki mora koristit svoju "ciglu". Mahom se to razmjenjuju filmovi, muzika, mp3ice. Po cjeli dan se visi na kompjuteru i igraju se igrice. Ne, nisam shvatio opsjednutost sa stranim grupama, kojima su ruksaci išarani, i opsjednutost stranom muzikom općenito, ili glumcima i glumicama.
I sve mi je to, ajmo reći poznato, pa nisam ni ja tako davno bio srednjoškolac, ljudi se moraju za nešto zanimat, pa sam i ja sve to prošao, od opsjednutosti sa stranim grupama, jer sam bio ko fol neki reper, nabijanja walkmana na uši, pusti me, slušam muzika, do opsjednutosti sa trendovima i time koje ću tenisice nosit, obavezno adidas. A mama mi je uporno pokušavala objasnit da je moda ono što ja proglasim modom, a ne ono što mi drugi nameću. Mama, sada shvaćam, ali tada se nisam osjećao dovoljno jakim, morao sam biti u nekom "cool" klanu, gdje se uklapam.
No najviše me zabrinjava more kontradikcija koje mladi danas dobivaju. Gubi se perspektiva i cilj, jer čas je dobro da budeš pošten i marljiv, drugi čas je važno gledati samo sebe, a treći čas je dovoljno biti samo lijep i zgodan da osvaneš u omiljenoj TV emisiji.
Dragi čitatelji, pitam vas, kako onda jednome srednjoškolcu objasnit da je ovaj svijet jako kaotičan svijet?, da treba biti jako oprezan sa svojim željama u svijetu koji su odrasli uredili. Odrasli koji sve znaju i na sve imaju odgovore. Zar je moguće da oni mogu pogriješit?. Teško je jednom srednjoškolcu priznati, "DA!" odrasli su u krivu.
pa mislim da i ne vredi nesto preterano objasnjavati i ubedjivati, shvatice, videce ili nece. mada, opet, poynata mi je i ta potreba da skrenem paynju, ali kad vidim da uzivaju- pst... :) (run riot 03.03.2006. 01:32)
mislim da nema potrebe za objasnjvanjem, jer ja kao jedan srednjoskolac vrlo dobro znam da stariji nisu uvijek u pravu i mislim da velika vecina mladih vidi kako je svijet u kurcu. ne bojim se uopce sto ce biti za 20 godina jer mislim da je ova generacija stvarno pametna, iako se tako ne cini.. mozda jednostavno promatras one mlade koji su malo .. hm.. ne znam kak bih rekla. mozda jednostavno promatras krive mlade ljude. ima dosta pametnih, znam to :) (july morning 03.03.2006. 06:45)
ja se isto nadam, da su odrasli jednostavno pretjerali, a mladi to vide i
ne puše više te fore. A ja nisam više ni odrasli ni srednjoškolac sa svojih 25 godina, pa mogu da razumjem oba svijeta, ali nekad brate i previše razmišljam o tome :) (Antiglobalist 03.03.2006. 10:56)
ja isto previse razmisljam o tome, a znam da moje razmisljanje nema bas ucinka.. treba djelovat. (july morning 03.03.2006. 15:38)
Imam 25 godina, ženu i dvoje djece. Nezaposlen. Moji starci nam pomažu da preživimo dok ne nađem posao. Nadam se suradnji sa jednom tvrtkom koja prodaje dječija igrališta. Koliko ljudi ima takvu sreću da mu netko pomogne, a opet osjećam se jako nesposobno, osjećam da ne pripadam toj frekvenciji življenja. Rastafarijanci taj način življenja zovu Babilon. Nitko više nema unutarnji balans, a upravo taj balans omogućava razgovor sa Bogom, Krishnom, Shivom, Muhamedom, Isusom, Djevicom Marijom... sa svim opisima onog božanskog, a to je opet za mene neopisivo, može se samo osjetiti kroz izuzetan osjećaj mira i harmonije. Možda je najprimjetljiviji kroz onaj unutarnji glas savjesti koju netko isključi načinom života, a netko njeguje i dopušta da ga ta istinska pravednost vodi. Ne radi drugome ono što nebi da drugi tebi radi. Taj balans postižem grupnom meditacijom, Biljkom i muzikom. Tješi me misao da je ovaj svijet samo prolazna stanica, prilika da naučimo kako netreba. Vjerujem da neće proći puno vremena prije nego što ćemo okusiti bljutavost vlastitog ega, na globalnoj razini, možda je već i počelo, pogledajte prirodne i ljudske ekstreme diljem svijeta, a zahvaljujući internetu cenzura više nije moguća. šta nam nude u zamjenu za slobodu? Kruha i igara? brže, više, jače? hahahahaha... Samo mi dajte da slobodno dišem i nemojte me muljat više (stratus 04.03.2006. 10:00)