Marketing
Pet koraka
Pet koraka... Samo toliko joj je trebalo da pređe cijelu sobu – pet koraka.
Sobu koja je do nedavno bila cijeli njen život.
Spustila je kutiju koju je držala u rukama na sredinu sobe i okrenula se oko
sebe kako bi još jednom pogleda razrušeno carstvo.
Carstvo koje će izlaskom kroz vrata, zauvijek ostaviti iza sebe.
Ništavilo – samo parket, stari radijator i veliki prozor na lijevom zidu.
Sječanja su jurila kroz glavu nezaustavljivo.
Pogledala je na mjesto pokraj prozora gdje je nekada stajao radni stol.
Ravna drvena ploha sa kompjuterom, uvijek zatrpana hrpom nepotrebnih,
išaranih papira, praznih Cd omota, uvijek prepunom pepeljarom i slikom.
Slikom njih dvoje, dok zagrljeni zajedno izlaze kroz vrata stana.
Koliko ideja je smišljeno za tim stolom, koliko napisanih tekstova, pisama...
Bezbroj puta je nagnuta stajala iznad njega dok bi joj on pokazivao najnovije
tekstove, ljuteči se pomalo na svaku kritiku koju bi dala.
Koliko puta mu je sjedila u krilu na staroj stolici koja je jedva izdržavala njihovu
težinu. Od svega toga ostalo je samo izgrebano mjesto na parketu nastalo
okretanjem stolice.
Pogled joj je odlutao udesno. Na zid na kojem je nekada bila velika polica sa
tisućama CD-a i ploča, linijom i starim gramofonom.
Sati su provedeni sjedeći prekriženih nogu ispred te police u pokušaju
pronalaska odgovarajuće glazbe za taj trenutak. To bi uvijek završavalo kao mala
lekcija iz glazbenog. Ona bi birala album i pitala za mišljenje, a on bi svaki put
imao priču koja ide uz to što je ona izabrala.
Ona bi okretala očima na te njegove monologe ali u sebi je bila sretna, jer to je bio
njihov mali ritual bez kojeg slušanje tih stvari jednostavno ne bi bilo to.
Sada se pitala da li je on to znao.
Iza nje se nekada nalazio trosjed na razvlačenje.
Jedina nova stvar u njihovoj maloj sobici, koju su danima tražili po raznim
salonima namještaja dok se napokon nisu dogovorili oko baš „tog“ koji je bio
prihvatljiv i njemu i njoj. Sjetila se kako je skoro odustala od potrage jer ići u
kupovinu s njim bio je horor.
U tom trenutku su joj kroz glavu prošle sve besmislene prepirke, rasprave i
svađice kroz koje su prolazili godinama. Nasmijala se lagano sama sebi.
Kako se sada sve to činilo totalno besmislenim.
Da je to bar tada znala.
Sjetila se bezbroj neprospavanih noći provedenih na tom trosjedu.
Provedenih u razgovoru, plakanju, smijehu, vegetiranju pred televizorom,
vođenju ljubavi.
Praznim pogledom je dugo ostala zagledana u to mjesto jer se nije mogla
otresti scene u kojoj mu leži glavom u krilu, gledajući, po njenom izboru, još
jednu romantičnu komediju, dok joj on polako prstima prolazi kroz kosu.
Sredina sobe na kojoj je sada stajala je bila i centar svih ostalih događanja.
Mali stakleni stolić kojim su prošle nebrojene kave, ručkovi, večere, kartanja
i koji je bio pun rupica od bacanja kockica za Jamb.
Pokušala je zaustaviti kockice koje su joj se okretale u glavi i njihov zvuk koji
ju je trenutno zaglušivao.
Stolić je često znao biti pomaknut u kut kada bi ju on, pustivši Tom Waitsa,
uzeo za ruku i privukao sebi. Nitko drugi nije postojao u tom trenutku.
Znali su satima zagrljeni plesati, vrteći se u krug dok bi ploča vrtila ....
„Lazy trip to heaven on the wings of your love
Banana moon is shining in the sky,
Feel like I'm in heaven when you're with me
Know that I'm in heaven when you smile,
Though we're stuck here on the ground,
I got something that I've found
And it's you.“
Vrtila se polako u krug lica pokrivenog rukama. Tijelo više nije imalo ni trunku
snage. Pala je na koljena i počela plakati. Bila je ljuta na njega. Otišao je bez
pozdrava i bez poljupca.
Ni sama ne zna koliko dugo je ostala u tom položaju.
Odjednom je osjetila kako netko sjeda iza nje, obavija je nogama i rukama,
lagano miće kosu sa njenog vrata i naslanja glavu na rame.
Znala je da će nestati ako otvori oči ili ako se okrene.
Bila je svjesna da je to samo njena mašta, ali mogla se zakleti da osjeća njegov
dah na svom vratu. Onda je osjetila poljubac, zadnji poljubac i više nije mogla
izdržati. Okrenula se naglo i pogledala iza sebe.
Pogled je ostao stajati na praznom zidu dok su joj ruke ponovno prazne pale
u krilo.
Ustala se držeći u rukama kutiju. Kutiju koja joj je sada bila sve što je ostalo
od njega. Hrpa karata od kina, klubova i koncerata, davno napisana pisma, jedna
pjesma, osušene ruže i mali plišani lav tužnih očiju.
Skupila je svu snagu koja joj je još ostala i prešla tih pet koraka do vrata.
Držala je kvaku još pet minuta pokušavajući se sjetiti zadnji put svega što će
godinama pokušavati zaboraviti nakon što izađe kroz ta vrata.
Zažmirila je i zadnji put u mašti stavila svoje usne na njegove, primila ga za ruku
i gledala kako joj se polu nagnute glave smiješi dok ga ostavlja u praznoj sobi sa
svim sječanjima.
Zatvorila je vrata za obom i naslonila obraz na njih.
Samo još jedna slana i vruća suza je skliznula niz obraz kao posljednji pozdrav.
Post je objavljen 03.03.2006. u 08:47 sati.