Jučer smo odvozili i otrčali 1. kolo duatlon lige. Bila je stvarno gadna bura i hladno, ne više od 5-6 stupnjeva, čini mi se. U zadnji čas sam se odlučio ipak doći, jer uopće nemam zimske opreme, i nikad nisam vozio u ovo doba godine. Na startu nas se okupilo čak 12, od kojih su se dvije mlađe cure odlučile na kraću trku. Dakle, nas 10, uključujući i Ivu, idemo na dužu. Sve triatlonci, plus dvojica biciklista. Onako po facama, procijenio sam da bi vrlo lako mogao biti zadnji. Odvozio sam jedan krug za zagrijavanje i smrzao se ko p.... ! Hladno mi je bilo najviše po rukama (nemam rukavice) i licu. Nadao sam se da će poslije trčanja biti bolje. Na startu su svi pojurili, osim Nedija i mene, on zato jer ne može, a meni se nije dalo. Bilo mi je nekako teško trčati onako sputan. Na sebi sam imao redom : kratku pamučnu majicu, dugu pamučnu majicu, ljetnu biciklističku majicu i trenirku, plus tajice i ljetne biciklističke hlače. Nije ni čudo da sam zakuhao nakon 2 km. Pomalo sam pobjegao Nediju, prestigao one dvije cure koje su išle kratku trku, jednog od biciklista, ali mali Mateo i Iva su se činili prebrzi. Na okretu sudac mi čita vrijeme 11:07. Pa... nije ni tako loše. Do kraja sam još prestigao Ivu, a ostali su bili toliko ispred, da ih više nisam ni vidio. Na bicikli se vrlo brzo pokazalo da mi sva ona odjeća nabrojana prije, nimalo nije suvišna. Bura je stvarno usporavala, nigdje nisam uspjevao pojuriti preko 40. Brzo sam dostigao Matea, i vukao ga, koliko god sam mogao. Kad sam pustio malo njega napred, pokazalo sa da nemam nikakve koristi, valjda je pre sitan da bi stvorio nekakvu zavjetrinu, pa sam vozio na distanci, da se još ne zabijem u njega. U trećem krugu smo odlučili sačekati Ivu, a onda sam ih pustio da se voze skupa, a ja sam sačekao Nedija. Povukao sam ga po onoj ravnici uz parkiralište, a onda je on nagazio uzbrdo do daske, tako da mi je pobjegao. Na zadnjem trčanju sam ga lako dostigao, ali Matea i Ivu mi se nije dalo ganjati, a mislim da ne bi ni mogao. Na kraju 1:19:02, nije ni tako loše za mene, pogotovo po toj buretini. Iza mene samo Nedi i jedan biciklist, koji je vozio na brdskoj bicikli, pa nije ni mogao brže. Pobijedio je veteran Ildo, legendarni biciklist, a za njim Neno, naš odlični trkač, i sve bolji na bicikli. Rezultate ne znam, jutros ih još nije bilo na stranicama Rivala, a pitaj boga hoće li ih ikad i biti. Šteta da nije bilo rekreativaca, ovo je odlična prilika za zajednički trening i druženje. Dođite drugi put, nemate se čega bojati ...
Post je objavljen 26.02.2006. u 07:43 sati.