Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/portkey

Marketing

Ne znam, nekako mi to nije baš ubedljivo izgledalo...

Saznala sam da se ubernervirajući lik zove Tom (Bob Kostas je rekao "Thank you Tom".)

Ne znate ga, a ni ja nisam marila do pre par dan, dok nisam počela da cedim petnaestak-dvadeset minuta nepostojećeg vremena svako veče ne bih li odgledala bar glavne favorite za medalju u umetničkom klizanju.

(Naravno da obožavam klizanje. Ništa me tako ne podseća na TV-momente iz detinjstva kao klizanje. Haljinice i balerine with a twist.)

Problem s klizanjem je muzika. Ne može samo da se gleda, mora i muzika da ide. Ne može da se npr. pritisne 'mute', zavali u novu fotelju u novom stanu i uživa u balerinicama na ledu. A to što mora zvuk, e to je momenat gde Tom kicks in... Tom i drugarica mu.

O čemu pričam? Eh...

Evo primera: klizačica XY napravi neku neverovatnu nemoguću, triple-something priuetu, odskoči, doskoči, pretvori se u pticu pa u lava pa nazad u ženu, a Tom kaže,

"Hmmm....."

Excuse me? "Hmmm"!??

Ali nije tu kraj!

"Ne znam. Ne znam, ne znam, niiiisam siguran... Malo kao da je bilo off..."

Drugarica odmah za njim: "O, da, da, dobro si to primetio. Danas na zagrevanju, pala. Nije to bio dobar znak. Ipak, ima li vatre, ima li strasti?"
Tom: "Videćemo kako će Saša Koen to da izvede... Saša je mnogo lutala ove godine, mnogo se tražila. To putovanje je bilo dugo... To je bilo putovanje u najdublje delove njene duše. Saša Koen, na svom najvažnijem putu".

A da mogu to 'mute' da pritisnem pa da gledam k'o čovek...

Tom: "Divan doskok, odličan stav, ovo će biti bonus poeni!"
Drugarica: "Divno. Vidi se vatra, vidi se želja, vidi se borba! Šta će reći njena majka!"
Tom: "Now, Saša Koen... Saša Koen. Saša Koen. Da li sam bar tri puta izgovorio 'Saša Koen'? Jesam? Too bad, evo još jednom: Saša Koen! Eto. Saša Koen."
Drugarica: "Gde je tu strast, gde je tu... ne znam, kao da nešto nedostaje. Nema emocije. Tehnika je odlična, ali nema želje i još nečeg takvog, reći ću energija, mada više mislim na emociju i na želju."
Tom: "Odlično, videćemo da li će biti dovoljno dobro za medalju. Saša Koen, sigurno osvaja medalju."

Malo posle, ceremonija dodele medalje. Pardon, reklame, pa nazad u dvoranu gde su medalje već podeljene. O, ali šta je bilo sa ceremonijom? Ceremonija, pih. Koga briga. Saša Koen je druga, nećemo se zamarati valjda dodelm... Uostalom, Amerika sad spava. Čak i ovi u Los Anđelesu sad spavaju. Ili gledaju American Idol. Pih. Tom koristi priliku da kaže da je Saša Koen ponela veliki teret na svojim malim plećima. Drugarica kaže da su suze koje teku suze Irine Slutskaje. Tom kaže da je Shizuka pokazala sve najbolje, ali je ipak bila malo off. Drugarica veruje u ljubav. Tom konstatuje da je Saša Koen osvojila srebrnu medalju, eno joj je oko vrata.

Nazad u studio. Bob Kostas kaže Thank you Tom.

Sačuvaj Bože gledanja Olimpijade u Americi, US of A. Dizaster. Ti likovi su totalno, ali TOTALNO, operisani od bilo čega olimpijskog. Otprilike na TV može samo Holivud. Drama, suze, i uspeh posle velikog odricanja i teškog života. Uz prigodnu muziku u pozadini. (Konkretni primeri iz života sutra.)

Meantime, I love you Internet. I miss you babe, I miss you so much.



Post je objavljen 24.02.2006. u 08:55 sati.