Pregled posta

WELCOME TO THE CANDYSHOP… (Part IV)

Na stražnjem izlazu,koji se stvorio od nikuda na zidu samo jedan mali metrić udaljenom od crnog Mercedesa na kojem su se mala Candy i Zabranjeni dečko barili, stajao je S. Kalođera, dobar prijatelj Ucviljene Djevojke i ujedno jedna od najvećih trač-baba Zagreba, poznanik male Candy, i to u pratnji frajera koji je inače stajao na ulazu u klub… Znatiželjno je na trenutak promotrio čitav prizor, nasmijao se i prošao pokraj njih izgovarajući samo jedno nelagodno «Bok!»… Izraz lica mu je odavao da je skužio da je upao usred nečega što se da pretvoriti u sočan trač i da lagano uživa u tome… Frajer sa Ulaza se značajno nakašljao i zatvorio stražnja vrata… U tom se trenutku mala Candy počela glasno smijati… Eto, savršeno kako se uvijek nekako sve otkrije… Nije znala zašto je S. Kalođera upravo te subote poželio izaći na stražnji izlaz i koje on uopće ima privilegije da mu se posebno otvaraju stražnja vrata, ali to sada i nije bilo važno… Sve je bilo na njemu i njegovom dugačkom jeziku… Ni dan danas se ne zna je li on proradio, ali zasigurno ga je taj prizor prilično iznenadio… Eto, baš je jedan od najvećih tračera u Zagrebu morao biti svjedokom događaja koje su trebali ostati samo slatka mala tajna glavnih likova… Ali jebi ga… Uvijek ulete neke nepredviđene okolnosti pa tako i ovo… Oboje su znali da će sutra vjerojatno čitavo društvo brujati o tome, ali postojala je mogućnost i da Kalođera ne registrira dragocjenu informaciju koju je uspio dobiti kao nešto važno i ne ispriča nikome… Prilično nemoguća opcija, ali nikada se ne zna…
Nakon što je njihovo vrlo opasno barenje tako nepristojno prekinuto od neželjenih gledatelja, a i kako se činilo da se temperatura spustila još niže ( što je vrlo važan faktor ako napomenemo da je te subote Candy-ina minica bila neobično kratka) malena Candy i Zabranjeno Voće su se odlučili vratiti u klub i smanjiti znatiželju onih koji su se do sada sigurno mogli pitati gdje su oni tako dugo te izbjeći mogućnost da netko iz njihovog društva napregne svoje moždane vijuge i skuži da nema niti njega niti nje te da bi to mogla biti jedna od onih potencijalno vruće tračasto zabranjena situacija… Iako kad je mala Candy malo bolje razmislila ova je zadnja opcija imala vrlo male šanse jer zbroj kvocjenta inteligencije muških pripadnika toga društva i nije bio pohvalan, a i svi su prilično omamljeni svima nam najdražim alkoholom vjerojatno ili divljali po podiju, ili polumrtvi ležali u separeu naručujući još butelja vina ili barili neke oskudno odjevene ženskice…
Dok su išli prema ulazu u klub Candy je još jednom zastala, zavodljivo ga pogledala i stavila svoj kažiprst na usne… Ššššš! «Nadam se da nećeš pisnuti nikome o ovome, ok?». On ju je još jednom povukao prema sebi, poljubio ju i šapnuo: «Obećao sam da neću reći, a i nisam bio sad s tobom da bi se sutra mogao hvaliti nego jer mi se sviđaš tak da možeš biti mirna. Od mene nitko neće ništa saznati…» Candy je razmišljala o tome kako mu je zaista najbolje da šuti uzmemo li u obzir da je vrlo vjerojatno da će on poželjeti ponoviti ovo igranje skrivača pa mu u tom slučaju loši potezi baš i nisu bili dozvoljeni, da je njegov najbolji prijatelja prije samo mjesec dana opasno mutio s tom istom curom i da je ta ista cura vrlo lako mogla reći da sve to nije istina čak i ako se njemu jezik razveže… Jedini problem su ostali oni neželjeni svjedoci, ali oni ionako nisu zavisili od nje pa je trebalo pustiti da se situacija sama razvija ako oni progovore…
Ulazeći natrag u klub primjetila je da joj se Frajer sa Ulaza koji je slučajno uletio skupa s S. Kalođerom nekako značajno smješka. Okrenula je glavu i samouvjerno se uspela po stepenicama tražeći svoju Anneris i ostatak ekipe. Polako se bližilo vrijeme kada su trebale ići kući jer je taxi bio naručen da dođe po njih za deset minuta pa su se sve one nevoljko spustile natrag prema garderobi ostavljajući drugima da nastave njihovo razbacivanje po podiju uz taktove La Torture… Ali kao za inat nešto je ponovo motralo poći po zlu…
Predavši broj na kojemu se trebao nalaziti Candyin kaput i Annerisina jakna, djevojke su nestrpljivo stajale uz pult… Žena iz Garderobe je napokon došla i predala Anneriski njenu jaknu… Candy je zbunjeno upitala: « A moj kaput?»… Glupa Žena iz Garderobe ju je živčano pogledala i isto takvim tonom rekla: «To je bilo sve što je bilo na vješalici…» I tako je počela druga avantura te večeri…



Dok se rulja pokušavala probiti do garderobe Candy je demonstrativno stajala još uvijek na istom mjestu i već se deset minuta prilično uspješno svađala sa nesposobnim osobljem koje je uspjelo izgubiti njen kaput i još ju je k tome uvjeravalo da je ona kriva… I kako to često biva kod naše glavne junakinje, u žaru svađe je izgovorila Garderoba ekipi neke ne baš pristojne stvari jer je bila vidno iživcirana činjenicom da je njihov taxi otišao, da je zajebala svoje cure koje su je čekale, da neće stići ni na sljedeći noćni tramvaj te da će morati buditi starog iz carstva snova i tražiti ga da dođe po nju što će on sigurno sa oduševljenjem primiti… Iako je ona molila da ju puste u garderobu da pokuša pronaći kaput, bahata ekipa je odlučno rekla «Ne!» i izložila joj dvije opcije… Čekati do kraja radnog vremena (tj. do 5 ujutro) ili naći šefa i obratiti se njemu s tim problemom… « Ma jel? Vi ćete mene zajebavat?», mislila je Candy živčano se penjući natrag u klub. Nije imala namjeru čekati nikakav kraj radnog vremena jer je njen kaput bio zagubljen isključivo zahvaljujući njihovoj nesposobnosti, a uostalom tražiti šefa da joj to sredi nije bio nikakav problem jer su preko njega i ulazile u klub ne čekajući u dugačkom redu… «Ma šta šef?», mislila je. «Dovest ću im direkt vlasnika i napravit ću im tu scenu ak mi smjesta ne nađu moju jaknu», govorila je u sebi jer je naime vlasnika znala osobno iako je bilo glupo mu upadat s obzirom na to da se dotični pedofil prije malo manje od godinu dana ljigavo uvaljivao njoj i njezinim frendicama… Odlučno je krenula u svoje traženje šefa ili vlasnika i nije uspjela na šanku gdje su se oni obično nalazili primijetiti niti jednog niti drugog… Prošavši već drugi krug bezuspješna u svojoj misiji napokon je naletila na nekoga tko bi joj možda mogao pomoći…
Frajer s Ulaza… Zaustavila ga je i upitala jel bi joj mogao naći šefa… On je zantiželjno upitao u čemu je problem i nakon Candyinog objašnjenje poslao Drugog Frajera s Ulaza da nađe šefa ili vlasnika… Nakon desetak minuta Drugi Frajer s Ulaza se vratio i obavijestio ih da trenutačno nema niti šefa niti vlasnika i da ih treba pričekati… «Da, savršeno! Kako savršeno…», nestrpljivo je ponavljala mala Candy dok je stajala sa strane pričajući s Frajerima s ulaza…
Nakon Candyinog monologa u kojem je ona naglašavala nesposobnost njihovog osoblja, Frajer s Ulaza ju je sa smiješkom na licu prekinuo i upitao «Nego mala, aj ti nama reci jel bilo dobro?»… ?????!!!!!…????? Upravo su se ti upitnici mogli pročitati sa Candyinog lica kada je zbunjeno pogledala Frajera s ulaza i upitala «Šta jel bilo dobro?»… «Haha… Ko da ne znaš o čemu pričam… Ajde daj, pa priznaj… Al stvarno si opasna ti cura, vidim ja… Kaj voliš ono dodatna uzbuđenja i to pa ono, vani na minus deset i to još nigdje drugdje nego na šefovom autu… Pa to je za pohvalu… Daj reci, jel bilo dobro, ha?»… I dok su se neke lampice palili u maloj pametnoj glavici male Candy ona je još jednom nesigurno upitala da bi potvrdila ono što je upravo zasvjetlilo u njenoj glavi «Čekaj, kaj ti ustvari misliš da smo mi radili vani? Barila sam se s likom, naslonila sam se na prvi auto koji je bio tamo i to je to… Čekaj, kaj hoćeš reći sa svim onim?»… Frajer s Ulaza se sarkastično nasmješio i rekao joj «Daj ajde mala, pa nemoraš mene farbat… Vidio sam ja sve… Ma da, samo ste se barili… Je, je… Pa mogla si se barit i tu unutra… Joj daj kaj sad, malo si potrošila onog dečka i kaj sad… Bar ti je bilo dobro, kaj ne?»… I eto, kao što smo vam obećali, odjednom je u priču ušao i on… SEKS…I pošto ga nije bilo, trebalo ga je izmisliti… Frajer s Ulaza je preuzeo zadatak da uvede u priču taj neizostavan sastojak svake dobre sapunice…
I polako vrteći čitav film u glavi, mala Candy je stvarno pokušala zamisliti kako je čitavo to njeno barenje s Zabranjenim Dečkom moglo izgledati nekome sa strane, ali koliko se njoj činilo jedino što je moglo biti pomalo sporno je bila njegova ruka ispod njene minice, ali ona nije dospjela baš daleko jer ju je mala Candy uz smiješak maknula napominjući Zabranjenom Dečku da je na krivoj adresi ako misli da će odmah nakon prve večeri dobiti pristup u neka područja i da se u slučaju da mu je to u planu može slobodno obratiti Najmanjoj Sisi koja će mu vjerojatno sa zadovoljstvom već nakon pet minuta razgovora raširiti noge…
Dok je lagano bjesnila shvaćajući da već pola sata čeka kaput koji je izgubljen, da će morat zvat starog da dođe po nju i naravno, šećer na kraju, da Frajer na ulazu suflira upravo na to da se ona maloprije potrošila na šefovom autu sa nekim likom crveno svijetlo za opasnost se upalilo i signalizirao da je pucanje živaca vrlo blizu… Hladno je pogledala Frajera s Ulaza kojemu je očito u životu i na poslu bilo jako dosadno, rekla «Gle, ništa nisi mogao vidjeti jer ništa nije bilo, a iskreno rečeno, uopće me ne dira što si ti umislio tak da misli kaj hoćeš, a mene pusti na miru, ok?», okrenula se i lagano se spustila niz stepenice nadajući se da će još jedna molba sa slatkim osmjehom na licu natjerati neumoljivu Garderoba ekipu da ju pusti da nađe jaknu jer više nije bilo gužve na garderobi… Lijepa zamolba je učinila svoje i oni su napokon popustili na što je Candy odmah našla svoj kaput koji se, vjerovali ili ne, nalazio upravo na vješalici kraj one gdje je bila stajala Anneriskina jakna… Eto, nesposobni idioti stavili kaput na krivi broj i priuštili joj puno živciranja…
I to je napokon bilo rješeno, tata je čekao ispred ulaza spreman da je odveze doma gdje će se odmah uvaliti u svoj topli krevetć, a na mobitelu je zablicala poruka…
«Mogli bi se ponovo igrati skrivača…», pisao je Zabranjeni Dečko…
Tako je završila još jedan uzbudljiva subota…

THE END






Post je objavljen 08.03.2006. u 00:52 sati.