Marketing
pozitivno - negativno
- hej!
(zagrljaj)
- jesi spremna?
- moram biti...
(blagi osmijeh)
- ajde uz tebe sam...
Kako samo taj lijepi period tvog života može završiti. Djetinjstvo, pubertet, prve ljubavi, prvi poljubac, prva negativna ocjena, sve prvo, prvo... novo, neistraženo...
kako se sve može srušiti jednim, ali samo jednim trenutkom nepažnje.
Kako dalje? Danas si dijete, sutra si majka. Novi život raste u tebi... moraš brzo odrasti, nema čekanja, nema više zajebancije, to je to! Došla si do ruba i nema natrag, što je najgore...ne možeš skočiti, upala si u tu veliku hrpu nečega i to je to!
TO JE TO!?
Okrećeš novu stranicu svog života, nema natrag. Natrag ne postoji!
Lijep je osjećaj! Da... lijep je. Bit će lijep, tj. bio bi lijep za nekih 10 godina...ali ne sad... nikako ne sad!
- o čemu razmišljaš?
- a što misliš?
- da li te strah?
- normalno da je, što misliš!
- što ćeš ako jesi... znaš?
- ne znam (oborila je pogled na pod)
kako dalje?
što dalje?
život... prekratak je, pretežak za shvatiti, nekada prenaporan za izdržati. Jedna sekunda je dovoljna za to što se dogodilo. Nepažnja, zanos, strast... štogod, ali je bilo dovoljno. Jedna sekunda promijeni ti čitav život. Sekunda... 1...gotovo, sekunda ti treba za napisati slovo. Za treptaj, za jedan pokret, , za izreći malu riječ, za pogled, za udisaj... CAP!? jedan... jedan...
sekunda...
- ajde...
- evo... strah me!
Najduža minuta u životu... Iščekivanje, napetost, nervoza, strah, panika... tisuće emocija povezanih, ubačenih u jednu veliku, ružnu, razdrapanu vreću bez ikakvog smisla i funkcije.
-pozitivno
...
-negativno
...
-ne!! pozitivno...
- ma ne!
- čekaj!
...
- nije još!
- pričekaj još malo...
...
- minuta je prošla! (trese se, koljena joj klecaju, kroz glavu joj prolazi tisuće stvari, tisuću lica, osjećaj krivnje, manje vrijednosti)
- pozitivno
- negativno...
- pozitivno...
Kao da si na klackalici, tup... tap... kao da slušaš sat... tik- tak, tik- tak... kapljice vode... a ustvari se radi o životu, tvom životu.
...
POZITIVNO!!!
A možda je sve samo san, možda samo čekaš da te netko uštipne, da lupiš svojim crvenim cipelicama i da se probudiš pored voljene tete Em, tetka Henrya, Strašila, Limenog, Lava i svog jedinog Tota, negdje na preriji Kanzasa.
There is no place like home!
Možda... možda je sve samo ružan san... možda još postoji onaj mali tračak nade koji se probio u to sivilo, tračak nade koji će reći... negativno.
...pozitivno - negativno...
sekunda!!!
Post je objavljen 08.03.2006. u 00:29 sati.