Pregled posta

U Hrvatskoj se ne zna ni točan broj klaonica

'KRAVLJE LUDILO' POTVRDILO NESREĐENO STANJE NA TRŽIŠTU MESA

Prema raznim izvorima, ima 140 do 196 klaonica u kojima se obrađuje govedina, a navodno samo četiri klaonice posluju uz poštivanje svih zakonskih standarda
U Hrvatskoj je, čini se, postalo pravilo: tek kada problem eskalira u stanju smo ga identificirati i staviti u fokus prioriteta. Odnosno, uglavnom se upravo u takvim momentima intenzivnije puštamo u potragu za eventualnim rješenjima koje bi nas moglo izvaditi iz kakve traumatične situacije. I naravno, svi od lokalne do ministarske razine postaju više aktivni, naročito kad otkriveni problem prati jaka medijska eksponiranost. Najbolju potvrdu, ne samo spomenutih konstatacija, dalo je otkriće prve krave s "kravljim ludilom" u domaćem dvorištu.

Pad proizvodnje
Tek nakon što je ta jadna nemoćna kravica, iz male obiteljske farme u pitomom slavonskom Ivankovu, razotkrila višegodišnji nered koji vlada hrvatskim tržištem, a lančano povezuje pojedince i institucije, od samih uzgajivača i neizbježnih nakupaca (koji su više redovita pojava nego iznimka) preko veterinara do vlasnika klaonica, odnosno i zadnjih u lancu mesara, u javnosti je eksplodirala tema o kojoj su zapravo i do sada svi (ili bar najveća glavnina) znali sve, ali se u taj problem nije diralo. Vrijedi spomenuti, udruga Baby Beef, u kojoj je okupljeno 187 hrvatskih farmera i koja godišnje u prosjeku tržištu isporuči oko 80.000 grla, od 20. prosinca do ovih dana tri je puta javno zvonila na uzbunu. Pokušavali su alarmirati nadležne državne strukture ne bi li ih zainteresirali za probleme koji sve konkretnije prijete urušavanju nekada snažne tradicije u proizvodnji kvalitetne domaće junetine. Nisu uspjeli.
Toni Raič, predsjednik udruge i jučer je Poslovnom dnevniku potvrdio kako farmeri doista ne mogu razumjeti zašto Vlada još uvijek nije usvojila tržni red za junetinu. Što je samo jedan od ključnih elemenata za uvođenje reda na tržištu i suzbijanje sive ekonomije. Radi se o zajamčenoj, najnižoj cijeni po jednom kilogramu junetine. Premda je ministar poljoprivrede, krajem lanjskog prosinca za spomenutog, posljednjeg izravnog susreta s čelništvom udruge, najavio kako će odluka o tržnom redu uskoro biti poznata.
"Bez tržnog reda to vam je kao da ste farmerima stavili omču oko vrata", upozorava Raič te proziva ministra Čobankovića neka objasni razloge zbog kojih je sam sebe demantirao i nije ispunio farmerima dana jamstva. Hrvatski su farmeri u proizvodnji junetine pali na svega 70 posto potreba domaćeg tržišta, a ni to ne mogu prodati zbog ekstremnog uvoza jeftinog mesa iz Brazila i Poljske. I to uglavnom dvojbene kakvoće, opominje Raič. Javna je tajna i da danas u Hrvatskoj nitko ne raspolaže pouzdanim podacima, kako o godišnjoj proizvodnji junetine, odnosno količinama koje prođu kroz klaonice, tako i o prodanim kilogramima mesa. Nepoznat je čak i broj klaonica, spominje ih se od 140 do 196, a u samo četiri klaonice navodno su, pripravni u svakom trenutku dati "čistu" papirologiju.

Iz Baby Beefa upozoravaju da se godišnje od 64.000 tona u klaonicama kroz papire evidentira najviše do 34.000 tone junetine. U okruženju, u kojem je višemjesečna odgoda plaćanja postala pravilo svakodnevnog poslovanja, više se cijeni gdje je moguće lakše doći odmah do keša, nego je li taj postupak nezakonit.
U toj kombinaciji u pravilu cjenovno gube i farmeri i država, a profitiraju nakupci. No, kako svjedoči praksa, ta pojava ne zabrinjava nikoga. Ni Državni inspektorat. Jedan od razloga za nastanak ove situacije leži i u pretjeranoj privatizaciji, čak i veterinarske inspekcije. Obavljena je po sličnom principu kao da se radi o dodjeli koncesija dimnjačarima, svakome po jedan lokalni kvart. U trci za brzom zaradom pojedinci ulijeću u tuđe prostore i ne osvrću se na uvjete zakonodavca. Baš kako je to učinio i vinkovački veterinar, za kravu iz Ivankova neovlašteno je dao "ovlasti za utovar". Iako nije raspolagao koncesijom.

Slab nadzor
No otimanje koncesija ili višekratna uporaba identifikacijskih markica, o čemu se uveliko priča, u europskoj praksi nije lako moguća. Razlog leži u drastičnim sankcijama koje nisu pratile naš privatizacijski eksperiment.
U Europi se trajno oduzima koncesija i izriču visoke novčane kazne. U suzbijanju sivog tržišta stoke, baš kao i u mnogim drugim hrvatskim problemima, ne treba izmišljati "toplu vodu". Dovoljno je preslikati dobra iskustva, dokazana u širem okruženju i sustavno ih nadzirati. A za takvo što potreban je instrumentarij pravne države. "Luda krava" iz Ivankova nažalost, samo je potvrdila da smo od toga još daleko.
Božica Babić

Post je objavljen 24.02.2006. u 00:03 sati.