Izlazeći iz tramvaja preskočio sam lokvu i krenuo pločnikom provlačeći se između parkiranih automobila dok je neugodno hladan vjetar brijao ulicom. U susret mi je dolazio omanji čovjek u velikom kaputu podignute kragne i nisko nabijene kape. Mimoišli smo se i tek nakon desetak metara mi je sijevnulo - to je bio Pero Kvrgić!
Onako iznenada, na ulici, nekostimiranog i bez i maske, nisam ga prepoznao.