Prije dva dana sam napisao (a objavio danas) kako mi imamo svoje krtice u www.blog.hr.
E pa nemamo krtice nego štakore koji namjerno rovare iznutra protiv nas. Pojili su nam postove u zadnjih petnaest dana, ali su ostavili one od prošlog mjeseca pa su i to požderali docnije. Sram ih treba bit!
A da stvar još bude gora, na Futilnom blogu i Iskrivljenoj Hipotenuzi ne fali ništa pa zaključujem da nešto imaju protiv nas. Da ne piše obavijest o mogućem nedostatku postova i komentara, mislio bi da smo mi (u ovom slučaju ja lično, osobno i personalno) krivi (a u ovom slučaju kriv) za nastalu situaciju.
Onda su objavili alternativnu adresu na kojoj je bekap bloga pa da kao od tamo kopiramo pa sam to i napravio. Međutizim, nisam išao falsificirat komentare (objavit ih ne mogu sa pravim vremenom pa mi je to fkurcu).
Buduć' da se komodor 64, na kojem se vrti blog.hr, često ruši i manje često budi, nadošao sam na brilijantnu ideju:
Ajmo mi objavljivat blog u pisanom tekstu. To se ne može zasrat, a možemo i umjesto komentara imati pisma čitatelja. Ionako svi stalno plaču da "nema do pisana slova" i da je u Hrvata premalo "prijatelja knjige".
Evo, baš, kad sam spomenuo prijatelje knjige, pao mi na pamet moj prijatelj Uliks u pisanom obliku. On vam je, naime, podvala stoljeća. Frajeru palo na pamet napisati totalne gluposti pa se kasnije smijat intelektualcima koji tvrde da je to sve smisleno i da su oni skužili.
A nisu.
Njihov je problem (o štovateljima Uliksa govorim) što pate od kompleksa manje vrijednosti. Potpuno s pravom. Ne znaju radit ništa korisno niti mogu naučit korisno neko znanje (lijepljenje maraka uključeno) pa onda moraju lagat da su bolji od svih nas jer oni kuže Uliksa, a mi ne. Jednom riječju: glupi su. A to su dvije riječi.
Jebo Uliksa, uzmi Zagora! Pa on je iz Zagore i samim time naš čouk!
--hiroakijev duh
Post je objavljen 07.03.2006. u 23:48 sati.