Kada je nekidan Hrvatsku posjetio zamjenik glavnoga tajnika nato pakta, službeno je započela kampanja potpomognuta bjelosvjetskim militarizmom za pridobivanje naše javnosti za ulazak u nato. Kako je i rekao gost, svrha posjeta je edukacija i informiranje hrvatske javnosti o prednostima natoa. Hakiranim rječnikom – propaganda.
Počela je medijska persuazija kako bi nas nagovorili da pristanemo poslati svoje vojnike u druge zemlje, na tuđa bojišta, da čuvaju tuđi rat. Namjerno ne pišem mir, jer da oni koji odlučuju žele mir, bio bi mir. Njima je rat mir, jer samo tako - vječnim ratom - mogu stvarati svoje profite, pokretati svoj gospodarski rast, uništavati siromašne kako bi se dočepali njihove zemlje, vode i resursa. Sve ćemo to i mi plaćati iz poreza. To nije naš rat. Mi njima trebamo samo za topovsko meso.
Kampanja se nastavila i danas. Premijer je bio u Albaniji kako bi se Makedonija, Hrvatska i Albanija što prije priključile paktu. Samo minutu kasnije u Dnevniku HRT-a gledao sam nasmiješeno lice novinarke koja je presretna najavljivala proizvodnju prve hrvatske strojnice koju će kupovati i Amerika. Tako će, slavodobitno, za nečije tuđe ciljeve ubijati i hrvatska puška, koju će opet netko kupovati novcem mozgoispranih poreznih obveznika. Napucani profit ostat će u privatnim džepovima, vjerojatno istim onim u kojima se drže fige za rat. I sve to zato što je rat dobar. Rat je mir.
We need you!
Post je objavljen 28.02.2006. u 20:25 sati.