pomalo glupav naslov, ali što se može... nisam ni ja uvijek pametan ;)
ima li smisla pričati kako sam jučer do pola tri bio izvan ureda jer sam morao registrirati 2 službena auta firme? ...kako sam zbog toga morao ići i u Heinzlovu na MUP di sam čekao 2 sata pa onda još nekih pola sata do 45 minuta? i onda je bila takva gužvetina da nas je 15-ak minuta snimala ekipa sa HTV-a??? mislim da nema jer je naslov totalno nevezan za sve to nabrojeno... ;)
važno je to što sam se kasnije išao naći s frendom kojeg nisam vidio već cca dosta mjeseci... trebali smo se već prije naći, ali sam ja vadio zub, onda je on bio bolestan i tako se to odužilo... uglavnom, kolega je bio jedan od boljih studenata na godini, diplomirao je nešto poslije mene da bi ostvario neka prava... uglavnom, lik je ok.
i tako se mi jučer napokon dogovorili za cugu... radi već nekih 7 mjeseci u jednoj banci... zadovoljan je... ne crnči kao ja od jutra do mraka... u sklopu dodatne edukacije koju mu ta banka pruža, trebao bi ići na godinu i pol u inozemstvo... imao bi tamo veća primanja i sve, ali! postoji ali!!! svjestan je da bi morao raditi ko i ja i isto nije siguran da li je to ono što želi! da li se želi odreći svog slobodnog vremena, svojih živaca (jer vjerujte mi, oni odlaze po kratkom postupku), odvojiti se od cure... da li želi postati rob posla i odreći se svih onih malih stvari koje nas čine happy... posebno mu situaciju otežava i mogućnost (koja još nije 100% potvrđena) da bi mogao ostati o ovdje i raditi na jednom drugom radnom mjestu u drugoj "firmi"... taj ga posao isto jako privlači iako nije toliko plaćen, ali ima normalno radno vrijeme... može imati normalan život a onda jednog dana možda bude i bolje...
i sad je on u velikim dilemama - otići van ili...
ali jedno je sigurno - ni on ni ja ne želimo biti roblje! siguran sam da ćete se složiti da kad nemate "ništa" od života osim novaca, da onda ni novci nisu važni... onda su oni na zadnjem mjestu... ja nemam neka astronomska primanja, ali imam nešto novaca... zašto??? zato jer nemam vremena ni ono malo da potrošim!!!
i onda se ja pitam - pa što je to s nama??? jesmo li to mi generacija filozofa i lijenčina ili ovaj svijet jednostavno ide k vragu... jer nisam jedini kojemu je dosta tog ludila... to postaje nenormalno... znam hrpu ljudi koji, gledano sa strane, imaju dobre poslove i rade u odličnim firmama, ali tako su ljuti, srditi i nezadovoljni da je to za poluditi... taj vražji stres koji svi mi svaki dan doživljavamo jer "i od boljeg može uvijek bolje", jer se uvijek i stalno traži još, još, još... još zarade, još profita, još samo ovo mi napravi... više, više, daj još više...
ma što bi još više - da počnemo vaditi organe i prodavati ih za firmu?
Post je objavljen 04.03.2006. u 10:00 sati.