Da izvineš - bukvalno tako
(Posvećeno mojoj prijateljici S. i ostalima – možebitnim i prijeko potrebnim prosvjetiteljima)
"Sve se desilo i ja ništa nemam. Slobodan sam. To znači da nemam čak ni gospodara. Ali ja vidim da postoji sloboda izvana i sloboda iznutra. Evo sada sve mogu, a nisam tako formiran; ja samo znam da vjerujem i da se nadam – to je sve što mi je ostalo od boga i od ljudi. Sa bogom mislim da znam kako stoji, ali ljudi su mi sumnjivi. Nada je mnogo, ali nada je meni malo.“
Duško Trifunović, Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971. godine
Umro je pjesnik Duško Trifunović, jedna od zapadnobalkanskih legenda, prekomostahodalac i mostoljubac, od kojih se mnogima diže kosa na glavi, 28. siječnja o. g. u Srijemskim Karlovcima, gdje je od '92. godine boravio i radio. Sahranjen je na brdu Čerat, u blizini ne/znanog Stražilova, s kojeg pada pogled na vojvođanske oranice i Dunav, smiješan s mirisima Duškovog rodnog Sijekovaca, doplavljenih Savom.
Duško je napisao 84 knjige, uglavnom poezije.
Mlađi naraštaji zacijelo ne znaju da je upravo posavac Duško autor najljepših stranica rock poezije na našim prostorima: od antologijskih Dugmetovih tekstova "Glavni junak jedne knjige", "Šta bi dao da si na mom mjestu", "Ima neka tajna veza" ili "Pristao sam bit ću sve što hoće", preko primjerice "Ti si mi bila naj, naj, naj" sarajevskih Indexa i Čolićeve "Glavo luda" do Vajtine "Zlatne ribice" i mnogih, mnogih drugih hitova koji su mu priskrbili i uvrtštavanje u antologiju svjetske rock poezije, uz rame, hajd kad baš se mora netko spomenuti, Boba Dylana...
Njegovih 140 pjesama je uglazbljeno; a napisao ih je 300-ak za Bijelo dugme, Indexe, Tešku industriju, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, a u posljednje vrijeme za Željka Joksimovića.
Jedan je od scenarista filma“ Život je masovna pojava“ u kojem se dva prijatelja – Ostoja i Adio spremaju osvojiti svijet. No, kao je u životu sve obrnuto, svijet osvaja njih. Adio odlazi i luta iz mjesta u mjesto, a Ostoja ostaje, bez obzora na stalnu želju za putovanjem. Njih su dvojica psihološki zapravo jedna osoba. Ostoja, veliki lažov, ostaje živjeti u zabludi, jer mu se čini da je realan život bez te zablude manje privlačan.
Nijemu počasnu stražu na sprovodu su održali G. Bregović, Z. Čolić, Željko Bebek, Đ. Balašević, Nele Karajlić i još mnogi ničiji drugi.
Mnogi ne znaju tko je Pero Zubac, ali bar (poneki) znaju za njegove Mostarske kiše . E pa taj isti Pera je rekao na grobu:
„Nije tvoja veličina bila u tvom daru, nego je tvoj dar bi dijete tvoje veličine. Bit ćeš zvijezda u kozmičkom jatu, kao što si bio zvijezda i za života. Ostarismo, a ne pobijedismo. Zbogom, mili stari druže i doviđenja.“
Mnogi ne znaju tko je Duško, ali pamte njegove pjesme, a ne znaju da su njegove:
Bukvalno tako
Bukvalno znači – doslovno. Ti si to znao samo se praviš uman i dozvoljavaš da prevlada tvoja zahrđala metonimijska pakost po koji sve dešifruješ.
Ja računam s tvojom zlobom i asocijacijom.
Asocijacija je tvoja jedina privatna svojina.
Ona te određuje i otkriva:
kakav čovjek – takva asocijacija.
I obratno. Bukvalno tako.
Za mene je voda – voda, a vatra – vatra.
Kad ja kažem: OTAKAKO JE BOG POSTAO JA POSTOJIM
onda je to bukvalno tako sve dok ne proradi
tvoja asocijacija, koja tvoj je ključ. A ti njezin
katanac.
Bukvalno tako.
Što bi dao da si na mom mjestu
Što bi dao da si na mom mjestu
da te mrze a da ti se dive
što bi dao za veliku gestu
mjesto svoga da tvoj život žive
Što bi dao da možeš ovako
dići ruku a puk da te slijedi
da l' bi i ti u svom srcu plak'o
kao što se moje srce ledi
Budi sretan što si preko puta
i što nas strašna provalija dijeli
Jer ovo je mojih pet minuta
a pred tobom stoji život cijeli
Grijeh
Griješio sam mnogo a sad mi je žao
što nisam još i više i što nisam još luđe
jer samo grijesi kada ja budem pao
bit će moje djelo a sve drugo tuđe
Griješio sam mnogo vježbao da stradam
letio sam iznad vaše mjere stroge
živo sam grešno i još ću ja se nadam
svojim divinom grijemo usrećiti mnoge
Griješio sam priznajem
nisam bio cvijeće
griješio sam za sve vas koji niste smjeli
I sad dio grijeha mog
nitko od vas neće
a ne bih ga dao ni kad biste htjeli
PRISTAO SAM BIĆU SVE ŠTO HOĆE
Pristao sam biću sve što hoće,
Evo prodajem dušu vragu svome.
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome,
Kad me mirno slome.
Pristao sam biću sve što hoće.
……
Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati.
I to sam mislio.
A sad nosim kako mi ga skroje,
Po meni se ništa neće zvati.
Po meni se ništa neće zvati.
……
Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući.
(Nemam kome)
Dokle pjevam dotle i postojim,
Prijatelji bivši, prijatelji budući,
(Prijatelji bivši)
Pamtite me po pjesmama mojim.
Pamtite me po pjesmama mojim.
…….
- 14:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Živio si kako si želio, pjevao si, tužne veselio ... (D. T.) (Mufasa 26.02.2006. 15:15)
kako je nastala rijec "dusko"? (sta djeca znaju o zavicaju) (dr.jabuka 27.02.2006. 10:13)
Znaš li još koju ili da ti pošaljem neke, lave? Pa kako je, kume, nastala riječ duško? Davno je bila emisija... (kuma 27.02.2006. 11:09)
...ipak sam odlucio; da zasutim i pozdrav ostavim! (Drinski 27.02.2006. 16:55)
tako to ide ! .. zive pjesme , zivjece i pjesnik ! (beach 68 28.02.2006. 06:57)
Pa, dosta toga još nosim u glavi, a od knjiga imam samo jedno katastrofalno izdanje (Stylos, 1999, gdje su mu stihovi ekavizirani, a zadiralo se čak i u sintaksu). Ako imaš nešto što je pisao nakon '92. - jako bi me zanimalo. U svakom slučaju, hvala na ponudi i volio bih da mi se javiš (imaš moju e-adresu na mom blogu). Pozdrav. (Mufasa 03.03.2006. 13:34)
12.02.2006., nedjelja
Post je objavljen 01.03.2006. u 21:50 sati.