...i tako...opet mi se srušio svijet...
Voljela bi da vam imam nešto za napisati.
Totalno sam bezvoljna ovih dana.
Vrijeme je jadno. Škola je jadna. Sve je jadno.
Prehlađena sam.
Posvađala sam se s lipim mojim.
Rekao mi je da sam ista ko i sve ostale.
Povrijedilo me to.
Jako.
Posebno zato jer znam kakve su za njega te sve ostale.
Jednom, davno još, prije nego smo bili zajedno, rekao mi je da su sve cure pokvarene.
Pogledala sam ga tužno krajičkom oka.
Primjetio je to.
Rekao je - Oprosti. Skoro sve. Ti si moja malena. -
A sada...ista kao i ostale. Pokvarena.
Rekao je da sam pokvarena.
Zašto?
Pojma nemam.
Ali zahvaljujem onom nekome, ma tko god taj netko bio, zahvaljujem njemu ili njoj što su upropastili nešto što bi očito propalo prije ii kasnije. Zahvaljujem onom nekom što mu je napunio glavu sranjima.
Teško mi je prijeći preko nekih stvari.
Ne opraštam nepovjerenje samo tako.
Volim ga.
To da.
Pitam se samo...voli li on mene imalo? Da li me je uopće volio?
Mene? Ovakvu...pokvarenu?
Osjećam se...čudno.
Nekako prazno.
Glupo...