Tajana Krička: Biodizel je čak pet do 10 posto jeftiniji od »običnog« dizela
Pogoni biodizela grade se u Ozlju i kod Virovitice. U Dvoru na Uni bioplinsko postrojenje trebalo bi biti gotovo do svibnja ove godine
Za ispunjenje Protokola iz Kyota do 2020. u svakoj od država Europske unije 20 posto tradicionalnih goriva u prometu mora biti zamijenjeno biodizelom i biobenzinom. Budući da je izvjesno kako će tada i Hrvatska biti članica EU-a, pitanje je u kojoj smo fazi s proizvodnjom bioplina.
»Trenutačno se dižu dva pogona biodizela u Hrvatskoj. Jedan u Ozlju, a drugi pokraj Virovitice. U Dvoru na Uni radi se bioplinsko postrojenje koje bi do kraja svibnja trebalo biti gotovo, a u Vukovaru se diže jedno bioetanolsko postrojenje. No, to su sve pogoni privatne, a ne državne inicijative«, rekla nam je Tajana Krička, voditeljica proizvodnje bioplina u Hrvatskoj i profesorica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
U prosincu prošle godine Vlada je napravila uredbu o kakvoći biogoriva koja je identična Direktivi 30 EU-a, no, kako tvrdi profesorica Krička, to je zasad sve. »Ovim tempom teško ćemo do 2020. ispuniti Protokol iz Kyota iz jednostavnog razloga što za sve treba vremena. Ako stvarno želimo krenuti u to, moramo prije svega osoviti poljoprivredu na noge - uzgajanje uljane repice, suncokreta - kao takvu, a ne da služi samo za energent«, tvrdi Tajana Krička.
Osim toga, dodaje, nije isključeno da će Hrvatska za deset godina dobiti i prve kazne za slabu proizvodnju bioenergije.
»Od 1. srpnja ove godine svaka članica EU-a mora napisati europskim čelnicima pismo u kojem mora navesti što je te godine učinila glede bioenergije, a što namjerava učiniti u sljedećoj. Kad dođe vrijeme na nas, što ćemo im mi napisati?«, pita se profesorica Krička. Napominje kako se mora shvatiti da je gorivo strateški proizvod te početak masovne proizvodnje mora biti u rukama države, a ne privatnika, kako je to u Hrvatskoj.
Za preinake na automobilu, Krička tvrdi da uopće nisu skupe ni komplicirane.
»Što se tiče biodizela, na dizelskim automobilima se mora samo zamijeniti filter. Slična stvar je i s bioetanolom. U Njemačkoj se već pri kupnji novih automobila takve stvari već ugrađuju automatski, a stoje 150 do 200 eura«, kaže Tajana Krička. Dodaje da je skuplje jedino opremanje automobila za bioplin, koje je vrlo slično opremi za ukapljeni plin koji se ugrađuje u automobile diljem Hrvatske, s cijenom između 1500 i 2000 eura. »Jedino su dizne drukčije, a razlika je i u boci za metan, koja je za nekih deset posto veća«, kaže Vjesnikova sugovornica.
Za cijene na benzinskim postajama profesorica Krička tvrdi da su u Europi jeftinije od cijena »klasičnih« goriva, a biodizel je čak pet do 10 posto jeftiniji od »običnog« dizela.
»Za konkuriranje tim cijenama, država će se morati odreći poreza i onog trenutka kad to učini, biodizel će biti jeftiniji. Uz to, za biodizel i bioetanol nisu potrebne posebne benzinske postaje nego na postojećima samo treba postaviti dodatne crpke s tim energentima«, rekla je Tajana Krička.
U Hrvatskoj, preciznije u Zagrebu na Žitnjaku, doduše, postoji jedna benzinska postaja koja toči bioplin, odnosno metan, no, nažalost, on je iz uvoza.
»Sve u svemu, žalosna je tvrdnja nekih naših čelnika kako Hrvatska u razvoju bioenergije ima vremena s obzirom da je i Europa tek na početku«, zaključuje profesorica Krička.
|Ninoslav Korasić| izvor: Vjesnik
Post je objavljen 27.02.2006. u 19:06 sati.