Gotovo svakodnevno svratim u mirni kafić iza ugla gdje pročitam novine. Kafić je otvorio bivši boksač zvan Štemer, konobari su mu dva dizača utega, a stalno mu u lokalu visi nekoliko prijatelja bildera, pa nema toga tko bi remetio mir, osim njih samih. Bilderi, koliko god bili veliki i kršni, zapravo su osjetljive dušice, lako ih povrijediti, a kada ih se povrijedi, onda tuku. Mene, tko zna zašto, valjda zato što sam stariji čovjek, zaobilaze. Tuku, tuku, tuku, dođu do mene, zaobiđu, pa tuku dalje… Kafić prilično loše posluje jer se gosti skanjuju svratiti kad vide grmalje unutra, naročito kada tuku, a bilderi su loše mušterije: žive zdravim životom, paze na prehranu, piju samo vodu ili konzumiraju proteine koje sami donesu sa sobom. Tako ondje uvijek mogu na miru pročitati novine jer osim bildera malo tko dolazi. Sjede sa Štemerom za šankom, piju vodu i slušaju kako se on žali da mu posao loše ide.
Tako jednog dana sjedim u svom kutu i čitam novine, a lokal prazan, osim pet-šest bildera sasvim na drugom kraju koji nešto uzbuđeno raspravljaju. Odjednom se gazda Štemer digne, pređe do mene, sjedne za moj stol i počne pričati, a svi bilderi se umire i čekaju da se vrati. Počne Štemer:
- Vi ste iskusan čovjek, pa bi nam mogli dati savjet… - Dakle, jedan od bildera je svratio do nekog prijatelja kompjuteraša, a kompjuteraš mu potražio što ima o njemu na Internetu, pa naišli na neki pederski forum prepun bilderovih slika sa natjecanja, kako u minimalnim gaćicama izvija tijelo i napinje mišićje. Uz sličice je sve puno i raznih poruka kojima pederi izražavaju divljenje svom idolu, razmjenjuju informacije koje su saznali o njemu, nude se da mu budu robovi i maštaju o slasti da mu oblizuju jaja i šupak. Jadnog bildera zamalo šlag trefio! Odmah je htio da ih sve tuče, ali kako do njih doći kada su čak i na Internetu svi skriveni pod nekakvim zlokobnim pseudonimima kao "Mačkica", "Dvocijevka", "Tulipan" i slično. I što da sada uradi?
Razmislim nekoliko trenutaka i rekoh:
- Najbolje bi bilo da sad onaj kompjuteraš, pod nekim pseudonimom, objavi na forumu svim tim pederima da njihov idol dolazi svakodnevno upravo u ovaj lokal, pa da vidiš kako bi ti se sve popunilo mušterijama! Ako ti je prijatelj već popularan, iskoristite to!
Svidio se Štemeru odgovor i ode ga reći prijateljima bilderima. Oni se namah dvostruko uzrujaše. Vraća se Štemer:
- Svidjela im se ideja da pederi dođu ovamo! Tako bi ih mogli tući. Ali ja ne bih da mi tuku goste, a i neki od njih uviđaju da bi to bilo loše za poslovanje lokala… Skoro se potukli da li da tuku goste ili ne! Bilo bi bolje da ih prvo puste da konzumiraju i plate, pa kada odu van, neka idu za njima pa neka ih tuku malo dalje odavde do mile volje…
Razmislim nekoliko trenutaka i rekoh:
- Samo ih tucite. Ima ih koji u tome uživaju, da ih se tuče. Mazohisti! Pa kojima se sviđa da ih tuku, ti će nastaviti dolaziti.
Svidio se Štemeru odgovor i ode ga reći bilderima. Oni se uzrujaše još i više. Vraća se Štemer:
- Neće oni da pederi uživaju! U tome su složni. Neće ih tući. I što da im rade?
Bilo mi je na vrh jezika da kažem kako bi ih mogli prcati u guzicu, pa da svi budu sretni i zadovoljni, ali - prisjetivši se kako su bilderi senzibilni - rekoh:
- Ništa. Najbolje ništa. Pazi - ništa. Reci prijateljima: tući pedere nije europejski.
I tako je i naš ulični kafić krenuo prema Europi.
Post je objavljen 24.02.2006. u 18:59 sati.