Kažu da sam se promijenila, da nisam više ista. Mislim, zar su očekivali nešto drugo?
Kažu da sam postala pretiha (jer sam prije bila jedna od najvedrijih i najglasnijih).
Kažu da se više ne borim za ono što se bih morala, da sam dopustila da me neke stvari poraze i diktiraju mi život. Možda i jesam.
Kažu da ponekad zaboravljam biti bezbrižna. Pa i ja odrastam.
Kažu da više ne djelim probleme čak i kad je očito da ih imam. Loša navika, što ću?
Puno toga kažu moje cure. Zapravo više nisu moje. Bile smo nerazdvojne, a onda smo se razdvojili. Ja na jednu stranu (tj. školu), a one na drugu. Danas, osam godina kasnije još se ponekad sretnemo, popričamo i samo produbljujemo razlike među nama.
Istina, promijenila sam se. Ali i one su se. Rado bi opet imala 10 godina i živjela u našem malom svijetu, ali taj mi izbor nije dan.
When we are no longer able to change a situation, we are challenged to change ourselves.
It is not the strongest of the species that survive, nor the most intelligent, but the one most responsive to change.
Post je objavljen 22.02.2006. u 18:01 sati.