Pomislite na život. Sjetite se što vam prvo padne na pamet kad vam netko spomene tu riječ. Često se ljudi prije sjete neke tuge, razočaranja ili životnog križa nego neke radosti i ljepote. Na milijun mjesta se može čuti ona rečenica: "Ah, a život je takav..!" Kao da je to nešto što nam je stavljeno na leđa i sada se moramo nositi s tim kako god znamo.
Zar nam se tako teško sjetiti da je život zapravo dar, koji nam je s takvom ljubavlju poklonjen, i ne samo to, u njemu nas na svakom našem koraku prati Gospodin. Zapravo sam i ja dugo razmišljala kako je život nešto s čime se moram nositi, nešto što mi nikad neće dati sve što poželim, gdje ću samo iznositi svoje čežnje i snove, a ni polovica njih nikada se neće ostvariti. Nisam razmišljala o onome da Gospodin bira najbolji put za mene. Ako mi se nešto ne ostvari, ako doživim neko razočaranje, On je tu, On će uvijek tu biti.
I kada doživim razočaranje, uvijek pošalje prave ljude da budu tu za mene, On kroz njih djeluje i obogaćuje me. Nikada to nisam osjetila kao nedavno, tada je moj križ postao takvo bogatstvo, takav dar. Zamislite da vam je neki teški križ odjednom pretvoren u čistu radost. To je doista poseban dar i uvijek ću biti zahvalna Bogu što mi je ni zbog kakve moje zasluge darovan.
Upravo u tome sastoji se ta ljepota života. Prepoznavati Njegove darove, prihvaćati Njegove križeve, ljubiti naše bližnje, a pomagati sve one kojima je pomoć potrebna... I ima još puno stvari koje u ovome životu donose takav blagoslov, radost i mir. Ni pet dana pisanja ne bi mi bilo dovoljno da ih sve nabrojim ovdje.
Ono što mene osobno najviše veseli jesu one najmanje stvari u životu. Iskreni osmijeh i zagrljaj, riječi utjehe... A o ostalim malim stvarima saznat ćete uskoro ;)
Post je objavljen 07.03.2006. u 18:00 sati.