Marketing
Vjeruješ li u ispovijed?
Koliko toliko svi idemo na ispovijed. Neki radi tradicije, neki radi znatiželje, a poneki jer stvarno osjećaju potrebu za ispovijedi.
Koji god naši razlozi bili za odlazak u ispovjedaonicu, uvijek postoji ona opasnost od nevjere. Nevjere da su nam grijesi STVARNO oprošteni.
Dođemo i ispovjedimo se, a na kraju čujemo one (predivne) riječi: «Oprošteni su ti grijesi, idi u miru!»
Kako divna rečenica. Koliko je ljubavi sakriveno unutra. Cijeli Isusov život, naučavanje, muka, smrt i Uskrsnuće, sadržani su u toj rečenici. Sve što je napravio, bilo je samo da mi možemo biti u miru. Oprostio nam je grijehe i obijelio naša srca u svojoj krvi.
Izlazimo van iz ispovjedaonice i pomislimo: «Pa dobro, eto bolje se osjećam jer sam s nekim podijelio svoje probleme. Ali molim te nemoj me pitati da li vjerujem da su mi stvarno oprošteni grijesi, to je ipak malo previše za tražiti…»
Puno puta tako reagiramo. Ali ne samo to! Pošto ne vjerujemo da nam je Bog oprostio grijehe, često sami sebi ne možemo oprostiti neke pogreške i stalno se vrtimo oko njih.
«Jao, kako sam to mogao napraviti. Ma, znam, sigurno ću opet napraviti istu pogrešku. Zbog onog prijatelja sam morao slagati i napraviti lošu stvar, a znam kad ga opet sretnem opet ću isto postupiti.» Ili bilo koji drugi izgovor, samo da bi nastavili gledati prema onome što smo zgriješili.
Bog nam kaže: Što gledaš u to negativno? Zar ne znaš da sam ja platio za sve tvoje padove, da sam ih ja obrisao i nikad ih se više neću spomenuti. Pogledaj u mene i krenimo.
Ali mi smo tvrdoglavi. Pružimo ruke Isusu, ali svoj pogled ne skidamo sa naših grijeha. I prije nego li opazimo, opet smo upali u blato jer nismo gledali naprijed nego nazad.
Sjećate li se one prispodobe o preljubnici?
Kada su je svi optuživali, «Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu“. Nakon što su svi otišli, Isus kaže: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti”.(Iv 8, 11)
Uvijek me zanimalo što je pisao po podu dok su je optuživali.
Sve dok nisam čuo jedno od objašnjenja, koje mi se jako svidjelo.
Naime, Isus je pisao njene grijehe po pijesku. Kako je pisao njene grijehe, oni su sa laganim povjetarcem nestajali, da ih se nikada više ne vidi.
Kako predivno.
Naši grijesi su već odavno odneseni vjetrom, samo ako mi to povjerujemo i iskreno se pokajemo.
Kada su je svi optuživali, «Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu“. Nakon što su svi otišli, Isus kaže: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti”.(Iv 8, 11)
Uvijek me zanimalo što je pisao po podu dok su je optuživali.
Sve dok nisam čuo jedno od objašnjenja, koje mi se jako svidjelo.
Naime, Isus je pisao njene grijehe po pijesku. Kako je pisao njene grijehe, oni su sa laganim povjetarcem nestajali, da ih se nikada više ne vidi.
Kako predivno.
Naši grijesi su već odavno odneseni vjetrom, samo ako mi to povjerujemo i iskreno se pokajemo.
Post je objavljen 07.03.2006. u 17:45 sati.