Glupost, zabluda, grijeh i lakomstvo,
Zaokupljaju naš duh i muče nam tijela,
I mi pitamo grizodušja svoja mila,
Ko što prosjaci hrane svoju gamad.
Tvrdokorni nam grijesi, a kajanja kukavička;
Naplatit znamo masno priznanja,
I vračamo se radosno na put kala,
Mnijuć jeftinim plačem isprati svoju ljagu.
Na uzglavlju zla sam Sotona Trismegistos
Duh nam začarani polagano ziblje,
I kovinu svu bogatu naše volje
Već pretvori u paru taj vješt kemičar.
Sam Đavao drži konce koji nas pokreću!
U odurnim stvarima otkrivamo draž;
Svaki dan put Pakla spuštamo se korak niže,
Bez ikakva gnušanja , kroz mrkline smradne.
Ko ubog razvratnik što cjeluje i grize
Izmrcvarena njedra oronule bludnice,
Mi krademo usput tajnovitu nasladu,
Stišćuć je svom snagom ko staru naranču.
Zbijen, gmižuć, poput milijuna glista,
U mozgovima našim banči puk Demona,
I dok dišemo, u naša se pluća Smrt,
Nevidljiva rijeka, s mukom žalopojkom slijeva.
Ako silovanje, otrov, bodež, požar,
Nisu još izveli zabavnim šarama
Otrcanu jutu jadnih nam sudbina,
Znači duša nam, jao! Nije baš smiona.
Al između šakala, pantera, kuja,
Majmuna, škorpiona, zmija, kraguja,
Nemani što štekće, zavija, grokće, gmiže,
U zvjerinjaku sramotnom naših poroka,
Ima jedan ružniji, gori, gnusniji!
Premda se ne razmahuje i ne galami,
Rad bi zemlju pretvorio u krhotine
I u jednom zijevu progutao svijet;
Post je objavljen 07.03.2006. u 17:48 sati.