Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagoberhr

Marketing

Tragovima Atlantide - PERUANSKA PIRAMIDA SUNCA

Adobe cigla je bila osnovni građevinski materijal na pacifičkoj obali Perua. Svaka je imala različit “potpis” (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske oblike) i to ih je činilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugrađeno u peruansku Piramidu Sunca što je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset tisuća radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).


Od vremena Atlantide, mnoge civilizacije su se pojavile i prohujale Južnom Amerikom. Osvajači su preuzimali građevinska, inženjerska i artistička znanja od osvajanih.


Vojni pohodi Inka prije tisuću godina završili su potpunim osvajanjem prostora od Ekvadora do Čilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno kraljevstvo Chimu. Svoj socijalni i politički sistem su kopirali od svojih prethodnika, a njihove sofisticirane umjetničke tehnike inkorporirale u svoju kulturu.

Na isti način, mnogo godina prije toga, narod Chimu je učio od starosjedilaca koje su oni pokorili. Drevni narod Moche su bili vješti metalci, graditelji i umjetnici. Njihova znanja su najednom postala vlasništvo vojnički sposobnijih i agresivnijih došljaka.

Idući dalje u povijest, informacije postaju šture i zamagljene; o prethodnicima naroda Moche i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dodje do doba kada su emigranti sa Atlantide počeli da krče prašume Amazone i nastanjuju planinske Ande.

O Inkama postoji slična zabluda kao i o meksičkim Aztecima. Dolaskom Španjolaca učinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van europskog kontinenta. Zbilja, i Inke i Azteci su prije 500 godina umnogočemu nadmašivali tadašnju svijetsku supersilu Španjolsku. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadašnjeg razvoja.

Naprotiv.

Militaristički agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u odnosu na svoje prethodnike.

Ljudsko društvo se na ovoj Planeti ne razvija evolutivno. Povijest ljudskog društva je povijest spiritualnog nazadovanja i deklinacije. Od Lemurije, preko Atlantide do post-Atlantskih društava.

Sličice sa srednjeameričkog tla to potvrđuju: od astronomskih genija Zapoteka, Olmeka, Maja i Tolteka do deklinacije u vidu Azteka.

Slično je i u Južnoj Americi: od prethodnika naroda Moche i Chimu pa sve do skorašnje kulture Inka.

Ljubimac engleske kraljice Elizabete Prve, sir Walter Raleigh (1554-1618), putovao je u obje Amerike, pokušavajući instalirati nove kolonije za britansku kraljevinu. Zabilježen je njegov neuspio pokušaj da osnuje koloniju u sjevernoj Karolini; između dva posjeta svi njegovi kolonisti su netragom nestali. Izgubivši naklonost novog kralja, James-a I, Walter se našao u zloglasnoj Londonskoj kuli gdje je proveo 13 godina zatvoren. Za to vrijeme je napisao "Povijest svijeta" u kojoj piše: "Smatramo Kralja Španjolske superiornim u odnosu na sve ostale kraljeve i princeze Europe zbog bogatstava koja mu pritiču iz peruanske kraljevine."

Zbilja, Španjolci su u Peruu osnovali novi glavni grad, Limu, preko kojeg su išle tone i tone zlata, srebra i drugih dragocjenosti prema Europi. Vjerovatno najveća pljačka u povijesti ljudskog roda svela se na otimačinu svega dragocjenog od Inka.

Cuzco, glavni grad Inka, primao je prije dolaska Španjolaca, 15.000 aroba zlata i 50.000 aroba srebra godišnje iz svojih provincija. Jedinica za mjeru, aroba, odgovara našim 12 kg. Dakle, 180 tona zlata i 600 tona srebra je dolazilo u Cuzco, desetinama godina. Na svakom koraku su bili predmeti od zlata: tanjuri, noževi, vaze, krune, nakit, statue, kacige, remeni, torbe. Između kamenih blokova se, umjesto maltera, ljevalo zlato.

Njihove tkanine, pamučne i vunene, se smatraju nedostižnim. Na jednom komadu odjeće bi bilo i po 140 "briljantnih duginih" boja (još uvijek je nemoguće takvo što kopirati).

Imperij Inka ("Tawantinsuyu") se protezala 5000 km od juga prema sjeveru, a gradovi su povezivani mrežom puteva, čija je ukupna dužina bila 35000 km! Glavni "auto-put" bio je između prestolnice Cuzco i grada Quito (današnjeg glavnog grada Ekvadora) dužine 2200 km! Širina kamenih puteva bila je 8 metara; kameni blokovi su bili savršeno složeni da se njihov rub jedva vidio. Uz puteve su bili podignuti drvoredi zbog hlada (smrtna kazna za sječu), sa mjestima za odmor i noćenje svakih 20 km. Put su omeđivale kamene vaze u kojima su bili zasađeni kaktusi.

Inke su sebe smatrale "sinovima Sunca", uostalom kao i sve druge kulture od Atlantide, do Sumera, Egipta, srednjeameričkih i južnoameričkih civilizacija.

"Veliko kraljevstvo Chimu" je prethodilo Inkama. Njihov glavni grad Chan Chan je najveći u pretpovijesnom Peruu (u blizini današnjeg grada Truijillo, na pacifičkoj obali). Sve građevine su bile od cigle: piramide, hramovi, javne zgrade.

Svaka cigla je bila posebno ukrašena zlatom, srebrom i bronzom. Impresivna mreža irigacionih kanala uveliko podsjeća na sličnu mrežu koju je imala Atlantida. Dvije žetve godišnje i obilje zelenila darovali su vješti Chimu svom narodu koji se skrasio između vijenca Andskih planina i kamenih pustinja prema Pacifiku.

Rođen u kraljevskoj njemačkoj porodici, Max Uhle (1856-1944) će postati "ocem peruanske arheologije". Preko deset tisuća arheoloških komada će završiti u američkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Među nalazištima koje je "Mad Max" istraživao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i 1899.

Unutar piramida pronašao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno složeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima različitim kulturama. Na vrhu su bili grobovi Inka; ispod njih su bili sahranjeni velikodostojanstvenici kulture Chimu. U trećem redu je bila njemu nepoznata kultura koju je nazvao proto-Chimu.

Arheolog iz Perua, Julio Tello, dao je ovom trećem narodu novo ime. Naime, jezik koji se govorio u ovom području (u vrijeme španjolskih osvajanja) je poznat kao Muchik. Stoga je on nazvao prethodnike Inka i Chimu, narodom Moche. Doba kada su oni živjeli? Nagađa se, prije dvije do četiri tisuće godina.

Ali, kao i u bezbroj drugih slučajeva, pravo ime i jezik će im ostati nepoznato.

Ono što, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "radom krivovjernika".

Arheolozi pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moche. Međutim, zašto bi Moche autorstvo pripisivali "nevjernicima"?. Drugim riječima, onima koji ne dijele istu vjeru, istu kulturu, onima koji su različiti od njih.

Prava istina o autorima traži da odemo jos dalje u prošlost. Blize Atlantiđanima, njihovom dobu i njihovim graditeljskim vještinama.

Egipatske piramide su dugo smatrane za najviše i najveće građevine na Planeti. "Otkriće" grada Teotihuacan u Meksiku je donio i otkriće piramida Sunca i Mjeseca koje svojom površinom odgovaraju onima sa platoa Gize. Sredinom prošlog stoljeća su "otkrivene" kineske piramide sa monumentalnom "Bijelom piramidom" koja visinom od 300 metara uveliko nadmašuje Keopsovu.

Dodatna istrazivanja u Meksiku su izbacila na površinu činjenicu da je jedno brdo u Choluli zapravo piramida koja nadmašuje sve dotadašnje.

Mislili smo da površina Zemlje nema više tajni za modernog čovjeka. Dok informacije iz udaljenih pokrajni u Peruu nisu počele dolaziti iz arheoloških krugova.

Ostaci dvije najveće peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca ("Huaca del Sol") je dugačka 345 metara, a široka 160 metara - površina osam nogometnih igrališta. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slične površine: 290 metara sa 210 metara.

Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utrošeno oko 140 miliona cigli.

Međutim, stvarna veličina ovih piramida će ostati nepoznanica iz dva razloga. Prvo, zbog stalnih kiša, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi razlog, još pogubniji, je nerazumni akt španjolskih konkvistadora od prije 500 godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moche i usmjerili ga direktno na piramidu. Na taj način su dvije trećine piramide bile potpuno odnesene sa kamenog terena.

Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih pretpovijesnih građevina bile impozantne. I s pravom ih možemo nazvati najvećim strukturama koje je čovjek izgradio u post-Atlantskom periodu.

A one najveće će zauvijek ostati ispod Atlantskog oceana. Nestale sa potonućem Atlantide i nedostupne oku modernog čovjeka.

Post je objavljen 22.02.2006. u 12:27 sati.