Moja se velika Potočnica zahvaljuje svim čestitarima. Tajo joj je u srijedu isprintao vaše čestitke i donio doma. Ala, sreće i veselja! Sva je bila važna i ushićena. A i ja sam bila ganuta i ponosna što vas imam toliko, i što ste joj uputili tako tople i lijepe riječi.
Moj je dragi, zamoljen za uslugu printanja vaših čestitki, tako iskoristio priliku da pročita prethodne postove i komentare. Nekoliko je puta pročitao poneki moj post na mom kompiću kad bi naišao u radnju, no to je bilo više onako leteći. Ovaj puta je otvorio moj blog na svom kompiću, u svojoj kancelariji. I kaže da mu se sviđa. Zna da volim pričati, nadugačko i naširoko. On me, uostalom, već godinama nagovara da počnem pisati romane. (Aha, kao da se inspiracija pokupi na cesti.) Posebno su njegovu pozornost privukli vaši komentari, njihova brojnost i toplina. Baš mi je drago da mu se sviđate! Jer, stalo mi je do njegovog mišljenja (i odobravanja), volim ga i cijenim, najbolji mi je prijatelj, najžešći kritičar i najvatreniji obožavatelj. I neprekidno me gura i potiče, mene – inertnog Bika. Kad sam već krenula s blogom, i kad smo uspjeli skoro potpuno riješiti porezne probleme (još ima par sitnica koje treba dovršiti), po njegovoj logici stvari sad bi bio red da i posao konačno krene.
Zadnjih par dana sam imala za obaviti dva hitna i dosta opsežna posla. Tako to obično biva, danima i mjesecima jedva ili ništa za raditi a onda odjednom lavina. Obavila sam. Jedan sam posao čak odmah uspjela i naplatiti, i dobila još za raditi. Drugi posao bi mi trebao biti plaćen u roku od mjesec dana. Tu ne mogu ništa, nego biti sretna što sam baš ja izabrana da to obavim. Na računu za taj posao – po dogovoru s naručiteljem – našla se i stavka koja obuhvaća i našu prošlogodišnju suradnju a koja prije nije bila (na)plaćena. Znači, uspjela sam naplatiti i »minuli rad«. E, da mi je svaki mjesec bar jedan ovakav posao pa da imam osigurane redovne prihode...
Džaba bilo poslovnog prostora, sve tehnike, obrazovanja, ljubavi prema poslu i volje, kad ovisiš o platežnoj moći sugrađana, osobnim simpatijama mušterija i strukturi ljetnih gostiju. Konkurencija je poprilično zdrava, tjera na izazove. Puno sam dala na reklame. Zaista rijetko kad nisam nasmijana. Moj omiljeni upit pri kontaktu s potencijalnom mušterijom je »Što mogu učiniti za Vas?«. Ne znam, to mi zvuči i domaćinski, i mislim da odaje i poštovanje i ljubopitljivost. Ne volim biti samo zanatlija koji bez posebnih emocija odradi svoj posao. To jednostavno nije moj stil. Volim objasniti, savjetovati. Često ne naplatim sav svoj trud, ali nadam se da će mi se zadovoljan kupac i korisnik mojih usluga vratiti. I upijam k´o spužva utiske, komentiram sa svojim dragim dobra i loša ponašanja ljudi raznih zanimanja. Recimo, u Kranjskoj gori smo se oduševili odgovorom recepcionarke. Kad joj kažeš: »Hvala«, ona odgovori: »Malenkost!«. Baš simpatično i neuobičajeno. Mislim da bi »Sitnica!« bila više u duhu hrvatskog jezika, ali i malenkost je razumljiva riječ. I sigurna sam da nema čovjeka koji se ne bi nasmiješio na takav odgovor. Vjerujem i da je vama, osim dobro obavljenog posla ili kupnje, isto tako važno ponašanje osobe koja vam nudi uslugu ili robu. I nadam se, ako se ikada nađete u mojoj radnji, da ćete izaći zadovoljni. Makar vas zanimalo nešto što nema ama baš nikakve veze s mojim poslom.
- 16:35 -
Komentari (15) -