Ukratko, da se vidi da sam ziva i sretna i da se malo pravim vazna:
Polozila sam sve uvjete za upis u drugi semestar i to s odlicnim prosjekom, a to mi se zadnji put dogodilo u osmom osnovne kad su se profesori smilovali nad mojim neizvjesnim upisom u gimnaziju i poklonili mi nekoliko petica.
Totalno napuhana i ponosna na sebe, sjetila sam se svoje neuroticne srednjoskolske profesorice zemljopisa koja je moju buducu karijeru oznacila kao delikventsku uz rijeci "Takve kao sto si ti u civiliziranim zemljama salju da idu kopat u Sibir!" Smijesno mi je kako su ovi profesori odusevljeni sa mnom dok su oni s drugog faksa jedva cekali da me se konacno rijese.
I konacno sam, kao sto sam vec naglasila, predala sve programe i sluzbeno dobila apsolventski pecatic u indeks. To za mene znaci sretan dugoocekivani bijeg od svakodnevne megasnobovstine i tuzan pocetak placanja ispita. Morat cu se zaposlit, ali o tome nesto vise kad se vratim s puta.
Put zapocinje prekosutra i ukljucuje novi peterodnevni posjet europskom New Yorku (London i Pariz, pozderite se!). Avionom. Ah, Berlin!