Marketing
Gradski ili seoski miš?
Volite li gradske gužve? Smog na svakom koraku? Smeće razbacano uokolo?
A opet... Volite li sela? Civilizacije Bogu iza nogu? Udaljenost od modernog svijeta?
Neki žive u gradovima okruženi brzim i urbanim stilom života. Stanovi im gledaju na ulicu punu ljudi, automobila. U slobodno vrijeme lutaju ulicama, shopping-centrima, ručaju u restoranima ili fast-foodovima. Na posao putuju tramvajom ili metroom. Djeca se igraju u igraonama ili zatvrenim igralištima.
Drugi pak žive na selu. Na posao putuju automobilom, vlakom ili autobusom i po nekoliko sati. Kuće (ne stanovi) su im okruženi prirodom. Pogled s prozora prikazuje polja, brežuljke ili šume. Nema zvukova gradske gužve. ponekad se čuje traktor, poneka ptica ili životinja, a ostalo vrijeme vlada tišina. Ljudi navečer sjednu ispred kuće s novinama u rukama i udišu svjež zrak.
Nažalost nije uvijek sve tako. Gradovi su sve napučeniji, vlada prljavština i gužva. Mnogi sanjaju o mirnom životu na selu, ali to su čisti snovi, utopija za idiličnim seoskim životom. Oni koji ipak tamo žive, teže za gradom. Naime, na selima nema bolnica ili drugih važnih institucija, promet je slabo razvijen itd.
Istina je da ljudi nemaju baš izbora kako što se misli. Mjesto stanovanja, sviđalo nam se ili ne sviđalo, diktiraju mjesto rođenja ili zanimanje. Čovjek koji se rodio na selu i koji zna raditi na zemlji će se teško preseliti u grad i stvoriri si uspješan život. A čovjek koji je odrsatao u gradu i po zanimanju je bankar, neće se lako odseliti na selo i ostaviti sve za sobom.
Jel znate onu Ezopovu basnu o dva miša? Ide otprilike ovako:
Jednom davno živjela su dva miša koji su bili rođaci. Jedan je živio u gradu, a drugi na selu. Gradski miš je mislio da je superiorniji i da je život u gradu bolji od seoskog. Tako je jednom pozvao svog seoskog rođaka k njemu na ručak da bi vidio gradsku civiliziranost. Sjeli su za stol na ručak koji je za seoskog miša bio kao gozba jer je on navikao samo na komadić kruha i sira koje bi pojeo u tišini svog doma. Odjednom netko pokuca na vrata. "Ne brini", reče gradski miš, "To je samo moj susjed koji nam se želi pridružiti." Seoski miš počne jesti brže. Tad se opet začuje buka. "Oprosti", reče gradski miš, "ali čini se da nam se i mačka želi pridružiti." Seoski miš je brzo pojeo ostatak svog obroka, i rekao: "Hvala ti, ali ja ću se ipak vratiti u moj miran i tih dom." Ustao je i počeo trčati kući koliko su ga god noge nosile.
Poanta priče je da neki prostor može dobar za život jednog pojedinca, ali ne mora biti dobar i za drugog.
Post je objavljen 26.02.2006. u 16:05 sati.