#
02.03.2006., četvrtak
Image Hosted by ImageShack.us
Sutra mi dolaze napokon Ivo i Nika iz Beča. Istina, samo na 4 dana ali šta se može. Danas sam u to ime i zato jer je Ivo alergičan na prašinu, dubinski sredila dnevnu sobu u kojoj se u zadnje vrijeme baš nije pretjerano pazilo na to. Igračaka je bilo posvuda, samo kaj se nisu počele penjati po zidovima, ko ovi moji zalutali pauci. Naravno, sve te stvari koje su se duže nalazile zaturene ispod recka ili kauča, na sebe su nahvatale ogromne muce koje su u sebe pak apsorbirale svu prašinu iz okolice. Ja se baš ni ne dičim time da svake večeri za blizancima pospremim baš sve igračke, obično sam već tak crkavela da ih samo šutnem da mi nisu pod nogama i da još ne zviznem prek nečega. Ne pada mi ni na kraj pameti da se zavlačim pod namještaj i skupljam na jednu stranu kocke, na drugu autiće, a na treću nekaj peto. Ali danas sam to obavila picikato sa specijalnim sjajem. Jest da bi to sve bilo brže i elegantnije obavljeno da je Dawa želio spavati kad i braco ali ne. On se probudio nakon što je hausmaister krenuo čistiti onih 10 cm friško napadalog snijega u zadnjih 10 minuta u intermezzu između dvije sniježne mečave i naravno sredio Dawu koji je pao vjerojatno tek u prvi san. I tako je mali harambaša motao svoju smješnu znatiželjnu njuškicu u svaki kutak koji sam ja čistila i svaki put kad bih izvukla neku igračku koju dugo nije vidio, pao bi uzdah sreće i oduševljenja tipa, Oooooo, Aaaaaa, Ohoooo i tako redom. Uz njega nešto suvislo raditi bilo je ravno harakiriju. Bojao se usisavača za prašinu i vriskao je svaki put kad bih ga uključila, što je naravno bilo svako malo jer tu prašinetinu je trebalo uhvatiti na djelu, a ne da mi kidne nekamo i zavuče se još dublje u kut ali vrag mu nije dao mira i svaki čas bi ga malo piknuo da proba jel je živ i hoče li mu vratiti istom mjerom. Na kraju se ufao i paliti ga i gasiti, posebno gasiti baš u trenutku kad bih bila duboko zaronjena ispod kauča.
No da, bez obzira na malog gnjavatora koji se nadobivao i po prstima, a i po turu, uspjeli smo to zgotoviti na obostranu sreću i veselje.
Jučer je bio Losar party na koji nismo išli jer je dragi morao završiti neki projekt do prekjučer u podne. Sve u zadnji čas, strava i užas. Mrzim to, a i mrzim što nismo išli na proslavu tibetanske Nove Godine. Veselila sam se tome već zadnjih par mjeseci i na kraju naravno pljuga. Još nas je Rinpoche zvao telefonom da nas podsjeti ako smo kojim slučajem zaboravili. Vidi se da živi u Njemačkoj već par godina, jer je skužio gdje su ljudi slabi, tj. što pamte, a što ne. Uglavnom vole da ih se podsjeti, to ti je. Trebali smo se naći i sa mojom mongolskom prijateljicom Bayasom i njenom porodicom, njena mama je blizancima napravila prave mongolske čizme od jakove vune koje su komplet sa onim dolamicama koje smo već dobili i to mora da ludo izgleda. Ali valjda ćemo se zaletiti do njih ovih dana, makar da razmjenimo zakašnjele novogodišnje poklone. Mongoli slave kinesku Novu Godinu i onda se napravi preko 1000 momo okruglica. Pojede se za Novu koliko ide, a ostalo se pospremi u duboko i tokom godine se vadi svaki put kad u kuću dođe novi gost ili onaj koji nije bio za proslavu. Tako da nas i momo čeka.
Večeras nakon što sam pospremila pingvinčadiju na spavanje, uputila sam se u moj omiljeni dućan gdje imam svoj privatni parking. Neki sigurno znaju o čemu je riječ. Natrpala puna kolica uglavnom voća i povrća, sireva i ostalih takvih sumnjivih đakonija jer su moji naravno vegetarijanci. I doguram to čudo na blagajnu, a sve u 5 do 8, a kaj mogu kad su klinci zalegli tek u pol 8. Izbacim sve na pokretnu traku i onako umorna i izbezumljena pokušah ukucati pin svoje kartice. Jednom, ćorak. Drugi puta isto. I tu me počne lagano loviti panika, pa kak sam mogla pin zaboraviti, pin svoje vlastite i jedine kartice, koju koristim svaki dan jer sa kešom rijetko idem u kupovinu. I probam treći puta i popuš do neba. Padne mi mrka kapa, a iza mene čeka nemali redić koji polako kipi jer je već kasno i što oni više lude, to se ja manje mogu sjetiti svog glupog pina. I tu krenem zvati doma ali dragi nije nikad ni čul koji mi je pin, a kamo li da zna nešto o njemu, zovem Luku u Zagreb, reko, on zna, uvijek je dizo loviu sa moje kartice, ziher se sjeća. I on ni pet ni šest veli, ne, ali mislim da je 14 ili 28, mislim si je 28 ludih magaraca i 14 bezglavih nosoroga protrčalo tvojim mozgom, tumplane blentravi. Joj. I mozgam mozgam i muči me ta nula koja mi se odnekud stvorila, a nekako mi je mam čudna bila, ma koja nula crna, pa ja uopće nemam nulu u pinu. O dovraga i bestraga i tad se sjetim. Dobro, sva je sreća da je dečko sa kase sredio ostatak ekipe koji su čekali da ja rodim broj, tako da sam ostala sama i dosjetila se jadu kad mi je malo panika popustila.
Evo šta previše posla i iscrpljenost naprave čovjeku. To jest ženi. Meni.
- 00:40 - Komentari (21) - Isprintaj - #
# kao prvo pin: upisati ga u mobitel pod:"P"...:) zatim usisavač koji je valjda svakom djetetu prvo zastrašujući, ali se začas priviknu..htjela sam Noi kupiti neki dječji i našla sam jedan prekrasan ali je naravno rozi, Barbie i drugačijih nema..iz čega naravno proizlazi da su usisavaći već od malih nogu namjenjeni samo nama, ženama....:):):) (koki 02.03.2006. 07:47)
# Moj macak se boji usisivaca ko sam vrag. (xiola bleu 02.03.2006. 08:03)
# pusa za jutro, ja palim na posao, ali stigla sam sve procitati ;-) (non´sen 02.03.2006. 09:17)
# baš si me dobro nasmijala s tim pinom :))))))))))))) kolega me poprijeko gleda, trebam radit (ili barem učit) a ja visim na blogu, i još se cerekam naglas!! glede usisavača, mom malom sinu služi kao điha-điha, i nekad mi je baš žao što ga se ne boji, moš mislit usisavanje, kad drljaš malo čudo koje jaši po saugeru, stišće ono dugme za uvlačenje šnjure...ma znam da moš mislit..ženo. ti. (dva 02.03.2006. 10:49)
# no da, kod takvih stvari ne smiješ razmišljati...ko onaj vražji jmbg ili telefonski broj od doma...sve ono što inače stisneš memo pa neki broj...fuck! (rudarka 02.03.2006. 10:53)
# za pamćenje pina preporučam mnemotehničke metode (da, one sa magarcima i nosorozima), a za usisivanje pričekaj još malo pa upregni žgadijicu. ja sam svojima prodala foru da je usisvač zmaj i lukavo ih navela da igraju igru 'zajaši zmaja, idi do kraja'. to 'do kraja' znači i prašinu ispod kreveta. i tak su se one igrale i ganjale po 2-3 sata i nekaj bi, usput, slučajno i počistile. čemu davati po turu, kad ih možeš iskoristiti za dječji rad (što je isto zakonom zabranjeno, šmrc):)) (Lucy Fair 02.03.2006. 10:54)
# Meni su svi pinovi u mobitelu, pod raznim fiktivnim imenima nepostojecih ljudi ... tako ja znam gdje su, a ako mi netko drmne mob, opet nece znati koje su pinovi a koje brojevi ... (neutrino 02.03.2006. 11:30)
# ja sam se sad probala sjetit mog pinai pojma nemam koji je...a znam ga bez problema inace...hmmm (Bridge 02.03.2006. 13:49)
# aha sad znam! (Bridge 02.03.2006. 13:49)
# Često koristim pa nikako da zaboravim taj PIN! Hehehe, samo čekam prvi put! (KGB 02.03.2006. 15:32)
# Pozdrav!!!!!!!!!!!! (sklblz 02.03.2006. 18:39)
# ajoj, ja pamtim sve te brojeve i tako to, ali kontam da kad zablokiras ajme meni. :) ma bas si ti cool :) (ina 02.03.2006. 21:32)
# Definitivno....zakon si!!! Javi mi se koji put i daj mi koji savjet kako da poboljšam svoj blog...pusa....kikaaaa (kika..... 02.03.2006. 22:14)
# haha, opet jedan od onih svakodnevno-običnih, a uvijek pomalo pomaknutih postova... ja sam pin upamtila kao "svekrovo godište + godinu starije godište od mene", zasad funkcionira... (Poli 02.03.2006. 23:37)
# zanm kako će zvučiti mazohistički, al' meni najdraži tvoji postovi kad si sp***ena, guštan u svkojakim zapletima, eto...nemoj se ljutiti..ili u stvari ljuti se pa će biti zanimljivih postova;))))) (zmany 03.03.2006. 09:56)
# Skroz te razumijem i suosjećam s tobom. Ja se ponekad bojim da kad odnmaknem krevet da će mi jednom i neki mrtvac iskočiti. Teško je biti majka male djece i domačica, sve i svugdje stići, imati uredan stan. Po meni najteži posao. Meni odlazak na posao izgleda kao odmor :)))))) (Tara 03.03.2006. 13:30)
# Joj bas me nasmijalo ono u vezi usisavanja, a ja isto rijetko imam gotovine kod sebe jer ama bas sve sam navikla platiti karticom. jedino ako tri puta zaredom ukucam krivi PIN moja kartica se blokira, tak da se nastojim doooobro skoncentrirati izmedju drugog i treceg unosa ;-) I imam dvije nule u pinu...te za svaki slucaj On zna moj i ja njegov. (jja 03.03.2006. 18:43)
# nikad ne koristim kartice - nikad....iskljucivo gotovina i kraj price...kao prvo, tako manje trosim a kao drugo niko ne zna na sta trosim...popust na gotovinu cesto postoji i nikad nije zanemarljiv...zbilja puno radis i nije ni cudo sto si preumorna...kisss (reginaelena 03.03.2006. 19:20)
# jojjoj, ja sam jednom tako pin od mobitela zaboravila, a imam isti vec valjda tisucu godina.. sjetila se nakon jedno pola dana;P (PinkEye 03.03.2006. 22:56)
# moram komentirati cvijet jer je fenomanalna slika! (Alterego iliti Celebrity 03.03.2006. 23:14)
# Ane, ne, ne bih ja propustila tibetansku novu godinu! Kaj se tiče pina, i meni se to jednom dogodilo, točnije dala sam karticu koju nikad ne koristim pa normalno da nisam znala pin, a pojma nemam zakaj sam samo nju imala u novčaniku, ni jednu drugu, ni gotovine ništa. Sve sam lijepo ostavila na blagajni, sjela u auto i otišla doma. kupovina je obavljena drugi put, ne na istom mjestu jer me bilo sram! (chablis 04.03.2006. 19:14)
Post je objavljen 07.03.2006. u 15:50 sati.