Štakor je, generalno govoreći, u cijeloj Europi negativan lik. Ne samo da se crtaju bezbrojne karikature kojima se ismijavaju štakori, da su objavljena bezbrojna djela u kojima se ocrnjuju štakori, nego - još gore - u Europi se štakore sistematski istrebljuje.
U odnosu prema štakorima cijela Europa, uključujući Hrvatsku, iako možda donekle s izuzetkom Albanije, pokazuje tipičnu europsku kolonijalnu bahatost. Pozivajući se na slobodu govora, a prešutno joj u praksi pridodajući i slobodu deratizacije, Europljani se ne zaustavljaju ondje gdje njihova sloboda vrijeđa i ugrožava slobodu drugih nasrćući na njihove svetinje.
Na primjeru štakora, Europljani svakodnevno gaze svetinju osam stotina milijuna do milijarde hinduista, za koje je štakor sveta životinja, a ni budisti - kojih je barem još toliko - ne gledaju s odobravanjem ubijanje bilo koje životinje. Ganesh, indijski bog sa slonovskom glavom, uvijek se pojavljuje na leđima svetog štakora. Na sreću, hinduisti nisu (za sada) divlji svijet koji bi odmah nasrnuo na oskrnavitelje njihovih svetinja i zaletavali se avionima u nebodere. Sve oni srede mirno i pristojno. Recimo, ako netko slučajno ubije kojeg od dvadeset tisuća rattus rattusa koji obitavaju u hindiustičkom hramu u Deshnoku, može se iskupiti tako da prinese hramu kip štakora u prirodnoj veličini napravljen od solidnog zlata. Tek ako to propusti učiniti izlaže se hinduističkim sankcijama drugim sredstvima.
Dakle, može Europa, pa i Hrvatska, ismjehivati i trovati štakore koliko hoće, ali bi trebali pripremiti i dovoljno zlata za nadoknade povrijeđenih vjerskih osjećaje kada stigne odštetni zahtjev.