Marketing
rezignirano razočarana neostvarenjem nemogućeg.
sjeli smo na klupu.
tek sjena nas.
u sjenu aleje nekog nepoznatog pisca
(a ni olovka u torbi)
neozelenjeli drvoredi sasušeno blato
kratka i široka.
istrenirani patnički izraz na licu.
nosimo često kao balans
osmijesima sa plakata.
jednako lažan.
(uistinu-pokušavamo privući pogled
nemarnih anđela čuvara
poispadalih iz vidokruga.)
jer je hladno
jer su ruke prazne a vrećice teške
i jezik nam nije smeđ
od ispijenih toplih čokolada.
jer smo putem zastali
pod onom imelom
visoko gore u goloj krošnji
rezignirano razočarano pomislivši
kako nije božično vrijeme
i kako nećeš baš slučajno
baš sad proći ovuda.
odstojim; gledam vrškove prstiju;
ne zvjeram okolo.
uglavnom nitko.
navikli smo na
uredno podšišane živice
čipkane zavjese
magloviti jezerski pejzaž
kućice za ptice i godine tiho prolazne.
samo na ovu samost
ne možemo da se naviknemo.
u ovim umereno-sjevernim krajevima
još uvijek sanjamo
jug.
Post je objavljen 26.02.2006. u 15:24 sati.