Što reći nakon drugog po redu uspješnog izdanja Zagreb Doxa... pa nekako mi prvo pada na pamet da kažem da je bio izuzetno dobro posjećen. Stvarno su bile rijetke projekcije slabo posjećene, rekao bih da sam samo prisustvovao jednoj takvoj. Gledatelji ili posjetitelji festivala su prepoznali odlične filmove i vidi se da marketing i samoinformiranje je bilo na zavidnom nivou.
Ono što sam dobio od Doxa mailom je i zavidna brojka od 11000 posjetitelja do 25.02., a pretpostavke su da je ukupno bilo oko 14000 posjetitelja.
Finalni dan je u subotu je prošao sa odličnim filmovima koji nisu osvojili nagrade ali su u prepunoj dvorani kina Tuškanac izazvali ovacije i pokoji uzvik bravo.
Naime zadnji dan bila su na projekciji, barem meni, četiri izvrsna filma za koje se ne bih mogao odlučiti koji mi je bolji. Riječ je o filmovima : "The Real Dirt On Farmer John", "Black Gold Under Notecka Forest", "The Dream Job", "Shadya", bio je tu jednako traženi "Mclibel" ali nisam imao više vremena. Zadnja dva pobrojana su bila usmjerena na zaštitu prava žena, posebno se najavljivalo u medijima film Danijele Majstorović iz BiH "Dream job", čak se najavljivao dolazak Lepe Brene (koja je u filmu imala zapaženi dio). Film je odlično ispričana priča o estradnim počecima mlade djevojke Ilijane koja započinje kao plejbek gitaristica vokalno instrumentalnog sastava televizije VIKOM.
Ona postaje kao i sve ostale djevojke lijepa pozadina za nekog od pjevača koji nastupaju na toj tv-e. Uz priču te mlade djevojke koja zbog neimaštine odlazi raditi nekih 250 km kako sama kaže od rodnog doma vidimo različite uvjete u kojima su starale poznate folk zvijezde poput Bebe Selimović, Hanke Paldum i Lepe Brene. zapravo vidi se koliko se godinama pogoršavao status žena u toj profesiji i koliko se sve više počelo iskorištavati žene tretirajući ih sve više kao (što to jedan od čelnih ljudi jedne poznate tv-e postaje BiH sam priznaje) "lijep proizvod".
Film je bio jedan od posjećenijiih na festivalu.
Iza njega je odmah startao film koji također tematizira prava žena. To je izraelski film "Shadya" taj je film po završenom prikazivanju pobrao gromaoglasan aplauz i ovacije. Riječ je o izvrsno napravljenom filmu u režiji mladog izraelskog režisera Roy Westlera, a da nije riječ o tek takvom filmu moram istaknuti kako je taj uradak i dobitnik nagrade First Appearance u konkurenciji filmova mladih autora na IDFA-i 2005. godine.
O čem je riječ u filmu? Pa to je zanimljiva priča o sportu i mladoj ženi uspješnoj karatistici Shadyi Zouabi. No u čem je problem u toj priči? Prije svega što to nije zapad već svijet bliskog istoka punog kontroverzi, od kud potiče junakinja filma Shadyia. Da ne bi bilo da svi arapi i muslimani robuju stereotipima pobrinuo se više nego brižan otac Shadyie koji ju unatoč žestokom protivljenju i muškog i ženskog dijela familije Zouabi bespogovrno podržava i prati na natjecanjima iz karatea.
Vidimo kako zapravo u svijetu sporta, barem u Izraelskom timu među tim mladim i uspješnim sportašicama nema međunacionalne i međuvjerske mržnje već pozitivni sportski rivalitet i veliko prijateljstvo.
Odlično su režirane borbe u filmu tako da bih ovaj dokumentarac po režiji i montaži mogao prije svega prozvati sportskim igranim filmom. Odlično je zapravo, zamaskiran dokumentarac u dinamiku igranog filma. Odlična opsjena koja film čini filmom.
Nadalje je izuzetno zanimljivo vidjeti kako ljudi ponekad i pred kamerom bezočno lažu. Naime Shadyijin zaručnik izjavljuje kako će ne samo podržavati svoju 18 godišnju zaručnicu, već će se veseliti, i očekivati da mu buduća donese i pokoji naslov.
Brat koji mrzi Shadyu jer je prihvatila moderni prozapadni stil života ju pred samu svadbu pakosno pecka govoreći joj kako mu je mladi nasamo prije par dana rekao kako neće biti ništa od Shadyiina karatea kad se ona uda za njeg. Na što mlada svjetska prvakinja samo odmahuje. Naravno da je brat imao pravo jer preokoštala sredina ne dopušta prolaz naprednim idejama i popušta se nazadnim stavovima kako je ženi mjesto za šparetom!
Koliko je ljubav oca prema kćeri i njenom sportu velika, potvrđuje i sam otac koji nakon poziva Shadyie kako želi sudjelovati u prvenstvu Izraela u karateu odlazi sa mlađom kćerkom po nju.
Ona gubi, svi su razočarani i mlada Shadya odlučuje se posvetiti obiteljskom životu a za svojevrstan happy ending ili optimisičan pogled u budućnost pobrinula se mlađa seka Shadyie koja je ni 3 mjeseca nakon sestrina poraza osvojila turnir u Elijatu.
Osobno zbog izvrsne režije i postignuta suspensa u jednom filmu koji je prije svega dokumetarac ovaj film će mi u međunarodnoj selekciji ostati zapamćen kao najljepše ispričana priča o hrabroj ljubavi prema sportu u nemogućoj sredini. Mislim da je zaslužio barem special mention žirija!
... ostatak o zadnjem danu Doxa sutra!