Orsata je probudio neobičan zvuk, kao da netko kuca po prozoru. Znao je da je to nemoguće, ipak živi na 18. katu bezlične zgrade jednog grada u provinciji. A ipak… čuo je taj jednolični zvuk "kuc, kuc, kuc".
- Tko je? – upita Orsat iako tamo nije moglo biti nikoga.
- Kiša je, otvori mi prozor – zavodljivi glas dopirao je iz vanka.
- Zar kiša priča? – začuđeno će Orsat– ali od kada je prije 3 dana ugledao "začuđeni kupus" u sve je mogao vjerovati pa tako i u kišu koja govori.
- Hej kišo, što hoćeš? Da te pustim? – obradovao se Orsat.
- Da, pusti me unutra. Želim sobom okupati tvoju sanjivu kćer.
- Ali, ako te pustim, skvasit ćeš mi i tapit i parkete. I krevet ćeš mi skvasiti? – zabrinuto će Orsat
- Ne brini. Nisam ja takva kiša. Ja sam kiša suzdržavalica. Nastala sam od miliijuna kapi suza strpljive ljubavnice. Prospem se kad i gdje poželim.
- Ako je tako kišo, nema razloga da te ne pustim. Osim toga, učinit ćeš mi uslugu. Znaš, ova moja kćer teško se jutrima budi. Uvijek joj se spava. Nikad ne popije cijelu bocu mlijeka.
- Znam, znam. Zato sam i došla. Rješit ćemo to, samo me pusti da uđem.
Orsat otvori prozor a kiša suzdržavalica uđe u toplu sobu. U tom trenutku samo nekoliko kapi se prospe sa kompaktnog sfumatičnog oblačića. Bilo je naime previše toplo u sobi. Ali već u slijedećem trenutku, iz oblaka više nije kapilo a on se skokovito kretao prema dječjoj sobi. Gledao sam kako kiša suzdržavalica, nastala od milijuna kapi suza strpljive ljubavnice, umiva sneno lice moje starije kćeri. Već u slijedećem trenutku otvorila je oči i pogledala me. Jednim od onih svojih pogleda. Onih zbog kojih zastaje dah a ateistički pogled na svijet samo humor duhovita filozofa ;)
- Mlijeko tata, daj mi mlijeko – zavodljivo će moja starija kćer.
- Ali znaj, danas cijelu bocu Princezo. Jedino tako imat ćeš snage skakati niz skaline, sve dolje do vrtića.
Dok je moja starija kćer ispijala posljednje gutljaje mlijeka, kiša suzdržavalica koja se do tada pritajila u kutiji sa slikovnicama, izlašla je, prosula par kapi u znak pozdrava i izašla kroz prozor.
Jebote, pomislio sam, od kada sam dobio djecu, plačem za svaki kurac. Ivica i Janica se zagrle a ja o'ma u plač. Ante Đapić odluči ponovo magistrirati a ja….pogađate, opet u plač. Nikad od mene macho muškarca. Nikad. ;)
Post je objavljen 21.02.2006. u 14:30 sati.