Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/yellowspirit

Marketing

long time no see ... rezime proteklog tjedna

Image Hosted by ImageShack.us

Evo mene. Dugo me nije bilo. Nisam stigla. Nije mi se dalo. Ah. Puno razloga. A mislila sam i onda nikak ne stignem, ili ovaj blog zajebava, mrzim dok celi sistem pade, gad demit! A baš mi se neš piše, i dobim inspirejšon, i onda mi se ni post v wordu neda pisati. Je. Tak je to.

Kaj se tiče proteklog tjedana, bilo je tu i tzv. uspona i padova, i lepih i grdih stvari. Je. Meni jedan od gorih. Davora mi nema doma. To mi je grozno. Onaj osjećaj dok hodam gradom, i znam da ga nema. Da ga nem vidla. Da nije tu z menom. I nebi se to tak grozno bilo da neznam da bude to tak 6 mjeseci. Šest mjeseci se nemo mogli videti prek tjedan kak spada. Niti čuti. Do ve, od kad je v Samoboru smo se čuli jemput telefonski, dok im je razvodnik (danas sam skužila sa se to tak zove) dal 10 min da obave pozive. Al barem mi se s porukom javi. Skrivećki, ako nikak drugačije. Rekel mi je da je skrivećki i mobitel napunil. Bar to. Tak bi ga htela čuti. Nisam mu glas od srijede čula. Bilo je i dužih perioda, odkad smo skupa, da se nismo vodli, ali ovo mi je najgore.. ne samo zbog toga kaj se ne vidimo, nego jer je to pola godine.. fali mi užasno..

Osim toga, sat hrvatskog bude jedan koji bude se pamtil. Bila sam stroga. Da bi bar mogla PMS okriviti. Ne mislim ve to tu nikaj preveč kometirati. Vi koji ste bili tam, znate kak je bilo, i kaj je se bilo rečeno. Moglo je i drugačije ispasti. Dosta. Točka.

Petak je bila fešta. Dobra fešta. Sam da si tata nije v 12 zabrijal, i nazval me da moram doma dojti. «Bila si bezobrazna, nisi rekla kak dolaziš, pa izvoliš ve dojti». Inače smo si fest sfeštali. Dobra pijanka. Za neke.

V subotu sam išla v zagreb, imala sam speaking i listening, CAE. Da. Bilo je okej. Mislim da je dobro prešlo. Fakat sam tu sub bila samo pol h doma, kak smo došli, išla sam v Varaždin,.. heh. Tak pak je smešno bilo. Gledali smo doru. Joj, moram da komentiram. Isuse bože. To je nevjerojatno. Štikla. Pobjedik. Oke, ljudi, publika joj je dala 15 bodova.. ajde, postoje svakakvi ljudi, sa svakakvim ukusima.. ali žiri, to me najviše iznenadilo. Dobila je od žirija 15 bodova. Unbelivable. Seve. Ali priznam, sralo se tolko po toj pjesmi, da nije čudo da se je čim prije htela čuti, i da se odma zapamti. Napravila si je seve i dobru reklamu. Novine. Novine. Filmić. Zuhra. I tak to ide. Još trava nije nikla tamo gdje je stala moja štikla. već znam, za manje od mesec dana tak se bude na tu pjemu čagalo na feštama. Niko već nebu raspravljal o kvaliteti. Ah. Kaj se mene tiče, pjesma je oke, za to – fešte, ali baš da je na Dori trebala pobijediti. Je, i ste skužili, se pjesme su se hitale na neki balkan. Možda nam je trebal dokaz da smo balkanci? Ili je dovoljan dokaz pobjedica?
Baš je bilo smešno, ovi tatini frendovi, umjesto da utakmicu gledaju, komentitrali su haljine z menom. Heh.

Propustila sam pripreme za fax. A kaj morem. Dobro da ih slijedeću nemam, ali sikak moram v zagreb, na drugi dio ispita. A onda v nedelju v njemačku. Dobro je to.

Slušam baš natali. Dobra je ona. Malo je blentva, ali pjesme su joj baš okej. Hrvatska Nora Jones. Like it.

Moglo bi se još kaj kaj toga pisati. Jer ovaj tjedan je skrival mnogo suza. Smijanja. Sreće. Tuge. Svega. To je sve. Sve od mene.

Nisam baš zanimljiva.

**

Image Hosted by ImageShack.us

Don't be surprised when a crack in the ice
Appears under your feet.
You slip out of your depth and out of your mind
With your fear flowing out behind you
As you claw the thin ice.


**

ediT: fale mi neki postovi.. nadam se da budu ih vrnuli kak vele v obavijesti.. kak mrzim dok blog zajebava..

ediT 2: Moja arhiva - tu možete pronaći izgubljene postove..



Post je objavljen 07.03.2006. u 13:17 sati.