Ljudi moji, ne znam da li ste primjetili jedan novi trend u ovom našem virtualnom svijetu! Mislim, nije taj trend tako nov, ali u zadnje vrijeme (godinu do dvije) je poprimio novi oblik. Prije su postojali, a hvala Bogu i danas postoje razni forumi na kojima ljudi raspravljaju, traže mišljenja, savjete, pomoć u svemu i svačemu. Naravno, svaki forum ima svoju temu, tako da ljudi ne moraju čitati baš sve što se piše da bi našli odgovor na ono što ih zanima, tako neke zanima kako se instaliraju windowsi, neke zanima kako se najbolje opremiti za zimu, neke zanima preporuka za ljetovanje, neki se raspituju o pravilnom načinu navlačenja kondoma, neki ne znaju ubaciti mp3 na mobitel, neke zanima bočno parkiranje, neke pravilno klistiranje radi. …..(to bi već bilo ispod moje razine – da, da ima i nižih razina od moje), neke zanima sadnja limuna na sibiru, neke gradnja snješka u Sahari, neke kako osvojiti curu, a nakon devet dana kako ostaviti curu itd… Mislim da ste shvatili, svakoga nešto zanima :), a ono što je zanimljivo, uvijek se nađe netko tko će si dati truda i odgovoriti mu. Pa sad mene zanima (al' neću otvorit forum zbog toga) odakle toliko dobrote u našem toliko crnom svijetu. Kako to da nitko nikoga ne voli, ali ipak su voljni pomoći jedan drugome, mislim da je to dobra strana ovog interneta, kad si 'na njemu' (online) uopće te ne zanima tko je odakle, svi smo jednaki (mislim, jednaki smo samo u snovima, ipak i ovdje postoje ekonomske kaste, vidi se tko surfa DSL-om, kabelskom, ISDN-om, a tko koristi dial-up). Srbin i Hrvat se podnijeti ne mogu uzivo, a preko neta pisu pola stranice jedan drugome o tome kako staviti novi firmware u mobitel, kako to? Kako je to moguće?? Zar se tada zaboravljaju sve razlike? Što nas čini toliko 'bliskima'? Da se odmah razumije, ja osobno se družim i uživo i sa Srbima i sa Hrvatima (to moram, jer sam Hrvat i živim u Hrvatskoj, i djed Hrvat, i baka bila Hrvat, i tata Hrvat, i mama Hrvat, i brat Hrvat, da imam seku, uvjeren sam da bi i ona bila Hrvat). A taj noviji trend je blog, tu u biti nitko ne traži pomoć, ali svi je dobivaju. Blogerica Preljubnica, ima toliko podrške među običnim pukom da to nije za vjerovat, i svi joj pišu komentare podrške i savjeta (osim mene, ja sam malo kontra), blogerica Sultanija također ima svoje čitatelje i svoju potporu (među kojima sam i ja), ali manje od preljubnice, jer je nova među nama (bar mislim da je nova). Mala crna također imala nekih problema na poslu, odmah svi daju potporu i savjete, a većina nas uopće ne poznaje te osobe, no svejedno svi suosjećaju…. Mislim da je sve to lijepo i krasno, ali isto tako mislim da bi bilo ljepše i korisnije kad bi svu tu našu ljubav i brigu koju usmjeravamo na blogeraše (kako ovo zvuči jako slično kao drogeraši), usmjerili na naše bližnje, na osobe pokraj nas. Zar nije bolje da svoju prijateljicu lijepo s mirom poslušate dok vam se jada o nesretnoj ljubavi, o jednoj neposlušnoj kovrči ili o prištiću na lijevom tabanu koji ju čini toliko ružnom, nego da ju samo otkantate… Svi koji čitate ovo, ostavite se komentiranja, radije idite pomozite prijateljima. No, ako im ipak nećete pomagati, onda se zadržite gdje jeste, pa pomozite barem onima koje nepoznate, bolje išta nego ništa!
Dolje sam stavio pjesmu koja se ne može ni spomenuti, a da se ne sjetimo Branka Kockice, stavio sam je zato jer ako riječ drugarstvo zamijenimo sa blogarstvo, dobijemo ukratko i na ljepši način napisano ovo o čemu ja meljem već petnaest minuta!
U svetu postoji jedno carstvo,
u njemu caruje drugarstvo.
U njemu je sve lepo u njemu je sve nežno,
U njemu se sve raduje!
U njemu je sve lepo u njemu je sve nežno,
U njemu se sve raduje!
Tamo su kuće od čokolade,
Prozori su od marmelade
Tamo svako radi ono šta hoće
Tamo raste svako voće.
U svetu postoji carstvo
U njemu caruje drugarstvo
U njemu caruje drugarstvo ...
Post je objavljen 07.03.2006. u 11:57 sati.