Jeste li primijetili da je jedno od najčešćih imena birtije(ili po hrvatski caffe bara) ovih prostora, barem rječnikom vremenske prognoze one sjeverozapadne Hrvatske- Mimoza. Sumnjam da ima racionalnog objašnjenja (Popili smo ja i Pišta, otprike pet gemišta) zašto su alkoholičarski špajzli nazvani po jednom krhkom proljetnom cvijetu, ali sve naše Mimoze mahom su iste.
Mesingani šank i apriori smiješak konobarice sretne po defaultu. Neudane, nerabljene. Puni barski stolci naprijed i separei iza u kojima se isključivo karta. Uključen teletekst s budnim praćenjem rezultata nacionalnog slovačkog kupa. Dnevne novine s riješenim kržaljkama, ali nikad do kraja. Gazda koji za Štefanje plaća rundu. Gazdin sin koji katkad mijenja konobaricu i spor je za popizdit. Mjesto u kojem te lokalni alkosi počinju zvat po imenu. Mjesto u kojem ti lokalni alkosi odjednom izgledaju manje pijano. Mjesto za pivu iza posla, da se malo rastreseš. Mjesto za oženjene muškarce. Mjesto za neoženjene muškarce. Jedni bježe od žene, drugi od sebe. Mjesto u kojime počinješ razmišljati o tome da li si prešavši 35-tu postao sredovječan. Mjesto u kojem postaješ sredovječan. Što je muškarac bez birtije?