Naivno pohodih književno veče u petak. Gost iz Velsa, knjigu treba da objavi moja bivša firma...Popričamo se mi posle, fin dečko. Devojka mu je super simpa.
I dogovorimo se da se vidimo u nedelju, da završimo neki posao...
Ne lez' vraže, u subotu mi zvoni telefon...
Zove me dečko kom su 'uvalili' Velšane za subotnji izlazak.
Ofiser nidin bekap.
Zvao neke drugare, oni oće-neće, jel bi ja?
Ja obično ne izlazim subotom naveče u Beogradu, jer je gužva neopisiva, svuda, i neverovatno mnogo živaca/snage je potrebno da bi se preživeo seturdej najt fiver.
Matora sam za to.
Ali, jbg, situacija je takva...
I nadjemo se oko 20.30. u pivnici u centru grada.
Plan je da pijemo po piće na po mestu i da krivudamo po Dorćolu, pa gde stignemo...
Tri pića kasnije, u istoj pivnici, ja objašnjavam Koštunicu i tranziciju, drugara ni od korova. Znači, Nil, Debora, Nikola i ja.
Krećemo.
Silikon veli. Nil i Debora se oduševljavaju natpisom Scottish pub, i tako ulećemo u "Veprov dah", koji nije ni pub ni scottish, i ima nadrndane neljubazne kelnere u lažnim kiltovima. Dobijamo sto uz WC i neizgovorene psovke. Jedno piće.
'Koji Viski imamo?! Imamo SVE' (aha, imate 3 vrste, nevaspitana skotino)
"Radionica"- gužva.
"Street" - velika gužva.
Skoro uskačem za 1 sto ali 'devojka mi je sada otišla u WC, pa moram da vidim šta ona hoće...moram da je ispoštujem, kapiraš?'
"Radovan" - ljudi stoje jedni na drugima. Deluju ludački kroz prozor.
"Mesto pored Radovana, Iguana" - kolonija muških morževa u crnim kožnim jaknama gleda fudbal. Sedamo na centralno mesto, kod terarijuma sa 2 prave osunčane iguane, niko nas ne jebe desetak minuta. Debora, Nikola i ja smo za akciju, Nil je jako žedan. Ah, well, ajmo dalje...
"Tapas bar" - ugurali se na deset kvadratnih centimetara i krenuli da pijemo ko sumanuti. Velšani piju alc ko vodu. Mešaju sve i ništa im nije. Srpski deo reprezentacije zapliće očima, jezikom, kosama i nogama.
"Bitef art kafe" - preglasno.
"Dva kafića pored Skadarlije" - ušli, izašli.
"Putujući ili lutajući glumac" - ušli, ostali, dočekali fajront. E, onda sam već pričala viceve sa medom i zekom. Velšani su se smejali, ali ne vicevima.
Zaključak - Izlazak u Beogradu mišn imposibl bez kola.
Najbolje doći rano i zakopati se na jednom mestu, pa ko živ- ko mrtav.

2. Jakhida!
Jedina velška reč koju sam naučila za vikend, koji sam provela sa velškim parom, Nilom i Debrom, radeći šta već Velšani i pilići rade za vikend - piju, piju, piju...
Nil je pisac, pa je došao tu da promoviše knjigu koja još nije objavljena (kod nas). Mislim da to dovoljno govori o njemu. Nestrpljiv i drag.
Debra je njegova, jel, djeva. Neka vrsta socijalnog radnika. Britanska vlada je plaća da obilazi starije Velšane i da predupredi lomljave kukova koji su skupi. Lomovi i novi kukovi, mislim.
Ja sam zamlata koja je mislila da će otići na književno veče u petak i da će se odmoriti za vikend. Ha!
E, ali nije bilo tako. U subotu sam bila deo domaćinskog tandema koji je vodio Velšane po Dorćolu u noćni izlazak. Gomila kafića. Gomila sveta. Mnogo pića. Domaćica Organizam prati velški cug.
U nedelju, začudo, bez posledica, Domaćica Organizam vodi goste na ručak. Ručak bude sjajan. Antre - projice, kajmak, sir, pršuta, neke lude salate. Glavno jelo - svadbarski kupus, mešano meso sa pekarskim krompirom, seoska salata (najveselija salata na meniju, kaže konobar).
I...i rakijica kruškica i 2 litre domaćeg crnog vina, od kojih je jedna čaša završila na mojoj odeći. Jakhida!
I bila sam normalna do radnog sastanka u jednoj pivnici, posle ručka. Tamo su me preplavile emocije i pivo, i završila sam ljubeći sve redom. Otprilike, trebala mi je ona kuka kojom odvlače neuspešne glumce sa scene. Ovako me je dečko vukao za razne pijane delove tela.
I uspešno me odvukao do kuće. U dragstoru sam kupila jedan preskupi buđavi sirac, pa sam se danas oduševila kada sam ga zatekla u frižideru.
Mislim da je to zato što Velšani imaju neki domaći plavi sirac.
Dobro što u dragstoru ne prodaju konje. Priča o malim velškim konjima koji imaju čarapice (one duže dlake na kopitima, feathers) me je baš oduševila...
I bio je sjajan vikend. Njih dvoje su retko normalni ljudi. Piju i motaju pljuge, razmišljaju normalno. Akcenat je ekstra bonus.
Samo, ja sam i dalje pijana, a tek je ponedeljak...
Jakhida!
Post je objavljen 07.03.2006. u 09:54 sati.