(!!!OVAJ POST JE NAPISAN U NEDJELJU AL TEK GA SAD MOGU OBJAVIT!!!!!!)
Snijeg me izvukao van, vjetar je puhao i sve je bilo bijelo.krenuo sam nasipom prema starom gradu.Vjetar je puhao i snjeg mi je letio u lice sa strane.U ušima mi je zvonio Vinterriket-Winterschatten posebno su mi pasale zadnje 3 ambijentalne pjesme, savrseno su pasali atmosferi.Snijeg svuda okolo sve je bijelo i sivo, svane su se okupile uz kupu, sve je tiho i hladno.Drvece uz nasip prekriveno je bjelinom, ništa se ne pomiče kao da priroda ne želi prekinuti ovu tišinu.Jedini zvuci su moji koraci i huk vjetra.Šuma je mirna, tiha, hladna ali kao da me poziva k sebi.Stojim među drvećem sam sa vjetrom oko mene kao da je hram, bjelina me zasljepljuje kao i pahuljice koje padaj gotovo horizontalno nošene hladnim, oštrim vjetrom.On kao da reže moje lice i prste, hladnoća...ne znam zašto ali me veseli ta zima dok gazim kroz netaknuti snijeg prošaran gdjekojim tragom ptice ili neke sitne životinje.Hladno je ali ugodno, sjećanja naviru , sjećanja na ono prošlo (na onaj vjetar u zimi bez snijega u jednom parku, na osjećaj hladnoće i topline, na zvuk drhtaja i neke daleke sreće i topline isprepleten sa zanosnom hladnoćom, ne znam da li sam sam u tim sjećanjima), sjećanja na ono što nikad neče biti, i mutna sjećanja dana koji će tek biti koji se naziru u sivom nebu nad kojim siju svijezde.Tama obuzima okolinu, bijelo se pretvara u sivo, ali sjaj još uvjiek ostaje nešto kao bijela tama.Čuje se pjev neke osamljene ptice.Snijeg pada sa grana i tiho udara o zemlju.Čujem razne zvukove, što prave, što one iz glave: to je lesnik, onaj koji čuva šumu i njezine duhove, onaj koji utjelovljuje zvukove u strahove, duh zaštitnik svake šume, sam sablastan i žalostan, govori s drvećem i čuva ga, saziva vukove i govori snjima, hoda pod mjesecom među drvećem, on je strah i zvukovi u glavi onog koji sam, obnoć šumom luta. Vjetar se okreće i puše sa Sjevera.Pre hladno mi je i jedva se vraćam doma, očaran bjelinom i tišinom.Nema riječi ni slike koja moće opisati taj doživljaj tišine u šumi pod visokim, golim drvećem , sakriven grmljem i sumrakom, zvuk žubora vode koja se bori s grmljem uronjenim vrhom u snijeg dnom u rijeku koja kao da miruje.Sjene rastu i snijeg pokriva moje tragove dok se vraćam sam, obuzet mislima, ostavljam za sobom tišinu,opojnu bjelinu jednog od posljednjh snjegova umiriće zime.......
Verschneite Wälder
Das Morgengrauen nach dieser langen, dunklen Winternacht- Eiskristalle
erstrahlen schwach im Licht des untergehenden Wintermondes. Die
Wälder erwachen aus ihrem nächtlichen Schlaf. Frost hängt noch immer
still in den Rissen der zerklüfteten, weissen Erde. Im Glanz der
vernebelten Wintersonne Kreisen schwarze Raben über den Tannen...
Lyrics by Vinterriket,
Arcturus -Wintry Grey
Frozen streams and vapours gray,
cold and waste the landscape lay...
Then a hale of wind.
Hither-Whirling, Thither-Swilrling,
Spinn the fog and spinn the mist...
Still we walked on through woods and wintry gray,
home through woods where winter lay - Cold and dark...
(Waiting for a change in the weather.
Waiting for a shift in the air.
Could we get there together, ever?
Waiting for our late, late return)
Through the woods. Home through the woods where winter lay...
Post je objavljen 07.03.2006. u 08:57 sati.