Čekam te u snovima prepunim boja,
Što na moje ime intenzivno mirišu.
U oblacima te prepoznajem što plove
I jasnog večernjeg neba obrisu.
Doći ćeš, znam, sigurno ćeš doći,
Ti nikad nisi znao ni trebao da lažeš.
Svaka je tvoja misao u oku blistala,
Tvoj pogled, i ništa nisi morao da kažeš.
A meni su već dosadila ova čekanja duga,
Isčekivanja i nepoznanica koliko ćeš tu biti.
Znam, razumijem, trudim se da shvatim,
Ali shvati i ti mene, nije se lako uvijek kriti.
I guše me strasti, nemiri, čežnja za tobom,
Ponekad je ova daljina tako grozna i teška.
Ti svoje čekanje liječiš siguran u mene,
A ja se bojim da ne nastane neka greška.
Jer svaka greška mogla bi nas skupo koštati.
Previše smo u ovu igru vrijednosti uložili.
Zato, kad znaš da te čekam, nemoj oklijevati,
Dođi, kako bismo tijelima mozaik ljubavi složili.
Dođi, potvrdi dolaskom ljubavi ove smisao,
Ma koliko se ja trudila dati joj na vrijednosti.
Čekam te, uvijek sa imenom tvojim na usnama
I tijelom što traži samo malo pažnje i tvoje nježnosti.