Skinuto s vipove stranice:
Psssssssst.
Priđite bliže. Šapnut ću vam nacionalnu tajnu broj 1. Prst na usne. Prirodne od Glumičića.
Nacionalna gđica Severina Vučković je promijenila spol i postala Mate Mišo Kovač.
Evo ti pet mala, jesi ga dobro tržila po mapi Silikonske doline. Vala jesi, ma štogod rekla novinarki, novinarčiću ili preporučila svom gelageru Tomiju da odgovara namjesto tebe. Brzi rez na duboki dekolte još uvijek dobrostojećih grudova. I šiške koje ovlaš padaju preko trep trep trepavica. Na stisnute guzove odlično izvježbane za koku u tridesetim. Na sjetno poluzaklopljene kapke. Pogled kojim želi dominirati, unajviše i uspijeva kad je riječ o posilnicima silnima. Pobacanim po dvorima gdje se proteže kraljevstvo njeno.
Povratak na usne. Duuuugi kadar. Pozicioniranje na onako senzualno poluotvorene.
Slušaj vamo i paz' dobro. Sve što ćeš pročitati i doživjeti u idućim redovima nije poza niti ismijavačina. To vam je autentični rvacki etno. Oliti folklor. Jedan od onih izniklih rera ispod kamenjara oštrog velebitskog gorja i propuhalog između grana mrkih ličkih šuma.
Sidni na panj, opanke obuci, uzmi gusle u ručet'ne, promrsi side brčet'ne i zapoj:
"Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala moja štikla
Dođi, dođi, hop, hop
Hajde pile moje
Tika taka oko pola tri
Štipnut ćeš me da se ne vidi
Znam ja dobro takve kao ti
Đavoli su tvoji kumovi
Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc kucaj nekoj drugoj
Sojčice devojčice daj obuci
čarapice
Ojda da, oj da da, oj da da da
Sssss sex
Hop, hop, mrk, mrk
Šic, šic, bježi nekoj drugoj
Cupa, cupa, zumba, zumba
Seno, slama, sir, salama
Cikla nikla, cikla rikla
Afrika paprika
Zlatan prsten tanki brčići...."
Njena štikla. Svi web siteovi do sad imaju već taj literarni dernek. Tu vrhunaravnu ironiju i zabavu, za ovu priliku, pjevačice. Tu pobjedničku pjesmu. To najniže programatsko smeće. Tu neuspjelu ironiju. Taj dokaz masovnog neznanja i neukusa.
Opet se podiglo prašine. Ako ne svi, tada puno njih priča i mozga što je zapravo htjela s novom Dorskom pjesmom "Moja štikla". Koju je prvo brljao Novković mlađi s "repovima njegovih umrlih vukova", da bi onda provjereni kompilator i prearanžer Brega sredio njenu stvar. Reciklirao refren "Hajdemo u planine". Pa joj se otme malo gange, štrcne se partitura imitiranih gajda, par polutaktova ćopnutih od "Zumbe" Legenove, jopet vala šije šete kvatro mile bači.
A sve u nafalnom urnebesno humorističkom i zajebantskom tonu. Gđica Vučković zna znanje, jer će svi sjesti na dupe obzirom da je ona sad toliko spremna za banaliziranje, autoironična i zabavlja se najbolje na svijetu, dok joj mediji i ostali sitnog veza ljudi srču s dlanova davno viđenom Lokasovom intervju taktikom. Vole je prevlačiti preko svojih usana i usisavati. Vole maštati o Njoj u raznim pozama. Vole je postavljati na pijedestal hrvatske poniznosti i vedra se duha klanjati joj kao Boginji. Nemezi nečije prikrivene malograđanštine. Dok se ona sad, hihihihih, tako primjereno zafrkava na svoj račun.
Kao, dala sam vam sebe kao umjetnicu na "Hrvatici" i prije, popela se na stage da bi odglumila, a nikako da mi priznate kvalitetu. Pa, evo vam ga sad na. Imate diletantizam namjerni i patos zato jer se znam sprdat sama iz sebe. Pjevam drek i pjevam na drek, a vi glupa maso to pušite jer je to pravi rvacki autentični folk i etno. Samo što nisam ja stari čiča s brčet'nama koji svira autentične gusle i ganga sve u 16 i po. Ja sam samo vaša Mala koja vam se dala. Sve po narodnjački. I mrk i drk i seks i svi na mene i ja za sve. A figu vam držim u džepu istu onakvu kakvu sam držala kao opatica, Dalmatinka, "grungerica" s mojom stvari. U stvari, uvijek.
Prošlo je vrijeme pozadinske aerobike, propatila je, prošmrkala il' prošmrcala sve što se dalo.
Bilo se po sudovima, skupljalo krive indexe, povlačilo simo tamo vamo amo, da bi se na kraju valjalo bane moj buski dobro pripremiti teren za medijski i psihofizički oporavak.
Redovno propuštam uloviti zadovoljstvo masovne onanije nad doslovnim i metaforičkim razgolićavanjem gospođice Severine Vučković i prepoznati u čemu je magnetičnost dotične. One pjevačice, zabavljačice, showgerlice, glumičice u slobodno vrijeme, a najvećim dijelom vremena medijske persone.
Ne nosim sunčane naočale niti imam probleme s dioptrijom. Vidim skladno žensko tijelo, putene usne, motove zavodnice, klinke namiguše pod gležnjevima Marilynke. Pa što? Viđam na putu do posla i natrag svakodnevno pored gimnazije i faksova bar desetke boljih. Uz regularno uzbudljiv i raznolik seksualni život za što partnerici nadasve hvala, nisam vidio što je toliko zamamljivo i fantastično u treningom njegovanom tijelu koje radi performanse u potpalublju pa me nekako nije napalilo i izbezumilo prolijevanje šampanjca i mahanje u kameru. Kako nemam problema sa sluhom zabilježio sam traje već 15 godina tijekom kojih sve imidž metamorfoze i "glazbeni projekti" nisu dali rezultata u smislu nezaboravnih melodija i pamtljivih tekstova, već joj je lakopotrošna sezonska estrada počela izlaziti iz svih kanala. S pozicije filmofila s praktičnim i teoretskim zaleđem, prosjek joj je sudba. U kazalište ne stižem, niti me monodrame zanimaju sve dok ih Angie i Brad ne počnu raditi. U čemu je onda štos javnog svršavanja na gđicu Severinu Vučković? Pussy power? Metafizika? Harizma, kako bi dobar dio njene publike i susjednih kovača mita o njoj, rekli?
Ali mora da žena ima neku energiju kad tako navlači i preskakuje mase.
Nikad ne zanemarite moć masovnog neukusa, čitaj publike koja posiše njene grudi i popije joj znoj iz štikle ustima Miroslava Lilića. Ono što pogotovo i poglavito ne valja zanemariti su imena članova stručnog žirija koji je bodovao đevojku i njenu pismu. Ti časni uglednici imenom i prezimenom koji će zadržati svoja mjesta i pozicije čak i nakon gafa kakvim je argumentiranje po kojem Severinino smeće od pjesme može biti interesantno u Europi kako je pred dvije tri godine bila Ruslana. Ti časni i stručni uber alles ljudi (grohot, zanimljivo je saznati koja je to struka u zagradama tih uglednika dala imenovati ih velikom petorkom) čiji glas ravnopravno sudi i vrijedi kao 50% teleglasova rulje, željne vidjeti kako Severini kao Janet Jackson ispada sisa. Ne zavaravajmo se kako ih je impresionirala kakvoćom. Njih par sto tisuća.
Aleksandar Aco Vala Ugledni, Najzaslužniji, Najnedužniji i Nenadomjestivi Diplomirani Pravnik S Malo Više Od Dva Lica i Urednik Ono Što On Drži Zabavnim Programom HTV-a Kostadinov, Željan Iz Čijeg Zaleđa Otkad Nema Čelične Ksenije Urličić Taj Mjerka Klašterka, Robert Urlić - urednik u redakciji zabavne glazbe Hrvatskoga radija, Ljiljana Voditeljica Slavonskih Festivala Vinković, te Silvije Šef Dirigent Glojnarić, a poglavito je bitno to što je šef. Njih o kojima bi se filma dalo snimiti i umnom radu, toj odgovornoj funkciji prema kojoj su od priličnog postotka glazbenog smeća uspjeli izvući ono s najvećim udjelom dizenterije i ostalih bakterija i klica koje prijete masovnom zarazom.
A onda strelovit povrat na nacionalnu nepostojeću junakinju i njenu sjenu.
Kad se jednom ipak upoznamo uživo u kmici jednog Ludničastog noćnog kluba i ponudi mi lakat da je odvedem u mrak kako bi popio sokove procurile iz njene nutrine do dna mokasine a ne štikle, možda se desi čudo i Olimp progovori zmijskim jezikom.
Do tada pobjeđuje uvjerenje da je i Mišo Kovač imao taj zarazni dalmoški fluid kojim kontinentalce sludi. A onda je promašio tik do jedne klijetke. Sve ostalo je povijest.
Pokoj vječni. Amen.
ne znam kaj je tragičnije i luđe...ovo il maneken
Post je objavljen 07.03.2006. u 08:32 sati.