Čekaš. Nadaš se. Misliš da bi se nešto ipak moglo dogodit. Očekuješ sreću. Onda....umjesto sreće dođe razočaranje. Povrijeđen si. Tuga koja dođe s tim briše i poslijednji trag nade, sreće, zamjenjuje ih i ostavlja još pokoj trajni ožiljak.
Nakon što ostaješ razočaran i povrijeđen nije lako pogledati unatrag ili se ponovo nadati. Zauvijek ti ostaje strah od ponovnog razočaranja.
Dok imaš samo tugu ona s vremenom izblijedi i možeš potražit novu sreću, novu nadu. Ožiljci nastali razočaranjem zauvijek ostaju te svakim danom podsjećaju na to što te povrijedilo.
Razmišljajući o svemu ovom shvatile smo da nam je tuga ipak draža jer ožiljci previše bole.
***Nismo mi inače ovako depresivne, ali ovi postovi nastaju u školi, valjda je sve onda jasno.
E da....možda na vikend odemu u Rijeku na karneval i tako to...Sad se nadamo, valjda se nećemo razočarat (da bude u skladu s postom).
Post je objavljen 20.02.2006. u 18:47 sati.