E da….. tak je to….. taman misliš da si na konju i da ti sve ide od ruke, ali zapravo nije tak…..sve se promjeni v sekundi…..i više nisi na konju i osjećaš se kao SMRT KOJA JAŠE KONJA PJEŠICE….
Da….tak se ja sad osjećam…..imam osjećaj da mi sve ide od ruke i da je sve super i onda shvatim da nije tak….shvatim da uopće nisam ni «zajahala konja»…..
To se sve odnosi na školu i frendove….. mislim sa nisam ono kaj sam bila…..popustila sam kaj se tiče učenja, a o frendovima da i ne govorim, jednostavno više nisam kak prije…… osjećam da se gubim u vremenu i prostoru….. Žalosno….ali tak je……
Nebo- euforija
U mojoj glavi stanuju
Mali crveni patuljci
Svakog dana mi pričaju
O izgubljenoj djevojčici ( o meni)
U mojoj glavi padaju
Crvene pahuljice
Ruke mi podrhtavaju
Noge mi otkazuju
Zar nebo ne voli dječji svijet?!
Zar nebo ne voli…….?!
Post je objavljen 20.02.2006. u 18:44 sati.