Evo sjetih se ja nešto objavit. Neznam kud da počnem. Želim vam tolko toga kazat, ali ništa reći. Ovo je vrlo veoma dubokoumno. Male informacije: Dobro sam napisao test sa natjecanja, ako biste okrenuli listu bio bih prvi. Dobro sam prošo iz matematike isto. Dobio sam čak 4. Da, da 4. Skužio sam da se ne isplati učit. Lijepo napravi dobar šverc i da vidiš. Pozitivne ocjene na sve strane. U subotu sam se zabavio genijalno. U Dardu je došla Marjanina prijateljica Tanja. (Vidiš Marjana ona dolazi vamo sama, kod nepoznatih ljudi, a ti nećeš ni do mene doć). U nedjelju, groznu nedjelju, sam cijeli dan spavao. Htio sam učit al mi se nije dalo. Ne volim nedjelje. Stalno sam mrzovoljan, umoran, a preko nedjeljne noći ne mogu spavat. Došo ponedjeljak, rano ujutro u školu. Bilo je dosadno sve do hrvatskog. Moro sam zajebavat Mirticu (svi znamo kako izgleda...ako treba mogu ponovno napisat: dakle velika XXXXX...) Čini si da se napizdila na mene, jer me nije htjela prozvati da čitam o nekom tramvaju i brojevima. U utorak pišem kemiju, pa sam već napravio šverc. Još ga samo trebam naučit (moš mislit). Latinski nisam ni pogledu već cijelo polugodište, a bogami neću ni danas. Joj, sutra 2 sata matematike. Za umrijet. A tek poslje Dojčland. Ja, ja, mogla bi me pitat sutra. Zaboravio sam reć da sam danas bio posebno zajebavljiv. Uspio sam Silviju nadrkat (neznam drugu riječ, sorry). Čak nije htjela pričat sa mnom. Joj zaboravih reč kako me naživcirala ta informatika. Čovjek ne može ni šupak pomaknit. Ali danas nije pitala. Danas mi je bio spešl dan za svađat se, ali mi se nije dalo. Moro bi puno pričat. Čujem kako je pušićka otvorila blog. Ljudi otvaraju blogove, a ja svoj mislim ukinit. MOraš biti velik serator da bi znao pisati za ta sranja. Zato ljudi čujemo se, vidimi se. Uživajte (premda je to nemoguće)!!!!!!!
Post je objavljen 20.02.2006. u 18:26 sati.