evo ljudi - konacno!
konacno je mrak prestao - barem na par dana - konacno se digla ona prekrasna sjajna galaksijska svjetiljka...
KONACNO...
i mozda mislite da nisam dobro i da sam slabo i da mi opet ni ne valja, pa da mi treba sunce da me malo digne...
i mozda ste u pravu...
ali dosta mi je bilo zime, onih mracnih sumornih dana u kojima se samo vuces od jednog do drugog sata cekajuci vecer da utones u san, jer se nadas da ce te ujutro iznenaditi nasmjeseno sunce i pomilovati te svojim toplim zrakama...
i dosao je i taj dan...
i desilo se upravo ono sto sam ocekivala -probudila sam se spontano, nakon dugo dugo vremena...
inace mi treba budilica, glasna velika budilica, da me iscupa iz kreveta.. jer se vise nisam znala sama buditi... i kad bi se tako probudila, bila sam iscrpljena, umorna, pregazena...
mentalno sam bila ok, drzala se, ali fizicki... jedva...
i onda - SUNCEEEEEEEEEEEEE...
i odjednom, kao biljka, digla sam svoje listove visoko prema nebu i nasmjesila se danu preda mnom...
i danas je tako bilo...
i osjecam se jako, snazno, osjecam se spremna na sve...
osjecam se kao da sam na vrhu svijeta i nista mi ne moze, opet, pokvariti dan... :)
ipak, ako je covjek dovoljno otvoren svijetu, osjeti kako je i u ovom materijalistickom periodu, ipak sam dio prirode... mali pijun kojim upravljaju sile prirode...
i nijedna zarulja ili neonka ne moze to promijeniti...
samo par zraka jednog svemirskog tijela ima tu moc nad nama...
i divno je osjetiti kako sam dio necega vecega od mene.. necega neopipljivog, necega bez okusa i mirisa...
jednostavno znas...
nisi sam...
dio si prirode, koliko god se borio protiv toga...
disem punim plucima, krv mi struji kroz vene zestoko i brzo...
osjecam tu nadnaravnu energiju, pustam joj da me odvede kamo hoce... osjecam se tako prirodno...
osjecam se kao sunce.
Post je objavljen 20.02.2006. u 09:39 sati.