Nije ti baš lako izaći na kraj samnom,
Ponekad sam tako nepredvidljiva i teška.
Ali, kad si me upoznao malo prisnije i bolje,
Shvatio si kako je u pitanju bila samo greška.
Moja trenutna impulsivnost i temperament ,
U stanju su i najstabilniju osobu iz takta izbacit.
Ali ti me već tako dobro poznaješ, jedino moje,
Da samo sačekaš trenutak kad ću taj bijes odbacit.
I onda sam pitoma i umiljata kao janje,
Mazna, nježna, treperava, topla i meka.
Onda uzvraćam dvostrukim žarom duše svoje
Svu ljubav koje tvoje tijelo uvijek spremno dočeka.
Znaš ti vrlo dobro kako je sve to stvar trenutka,
Kako uvijek kažem ono što mislim i osjećam.
I naučio si se već savršeno i potpuno me razumjeti
Jer te poslije svega gotovo na malo dijete podsjećam.
Ispričavam ti se, tražim oprost, suzama te ljubim,
A ti, velikodušan, nisi mi zamjerio baš niti malo.
Moram te zbog toga iskreno voljeti i poštivati te,
Kad znam da ti je do mene cijelim tvojim bićem stalo.