Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karambol

Marketing

...sve je ionako pičkin dim.


There's no logic here today
Do as you got to, go your own way
I said that's right
Time's short your life's your own
And in the end
We are just dust n' bones



U globalu, ovaj stih je sve rekao. Sve sitne radosti, sav los alkohol, uspjesi i neuspjesi, sve to, na kraju krajeva, ne sluzi nicemu. Mozda nije najbolja recenica, mozda nije najbistrija misao, ali shvatiti cete. Nadam se. Nije ovo lose raspolozenje, iako je bilo i boljih dana, istini za volju. Okrenulo se 365 dana brzinom svjetlosti. Sad, kada gledam malo unatrag, kontam sam sebi, nekako prebrzo picka mu mater.Ili se to samo meni cini? Ne znam, imam takav feeling, da je sve to proletilo. Ne bi to bilo ni toliko lose da se ista pametnoga postiglo od datuma do datuma. Osim sto sam imao cast okusiti mnostvo lose, pa i dobre cuge, sto sam plateznu moc staraca doveo u slijepu ulicu, postigao nisam nista. Problem je sto me to bas i ne zabrinjava.Da li je to lose? Svakako da jest, ali razumijete sto pitam. U neku ruku, nije to niti toliko lose, premda ne treba biti rob navika.Pogotovo ne losih. Kad prije prolete godine, sunce li mu zarko? Ponavljam, ne kukam, samo mi nejasno i sve nekako prebrzo. K'o da sam jos jucer pišao po pijesku.Zapravo, jucer i jesam, ako me sjecanje sluzi, premda mislim da je bilo blato u igri. Jebi ga, treba negdje olaksati mjehur nakon slavlja. Bolje receno pijanke kojom se slavlje prikrilo. Nitko se nije zalio, dapace. Eto, kazu sto si stariji to si pametniji. Vidjet cemo 'oce l' tako i biti. Ostaje mi nada, a nada je, jel', khm...Barem umire posljednja.


Kako danas dobih prikladan stih od jedne, meni vrlo drage osobe, prilazem i tekst cijele pjesme. Onako, nadoh se....Opet me pogodila.Jebenti.Naglasak na n.





Starim (he, definitivno,nazalost)

Jutro me zatiče samog, ko školjku u pesku...
Svu noć su senke na zidu skicirale fresku...
Tražio sam jedan stih, skoro da ga osetih,
Al' mi je iz ruku nestao...
Protura se novi dan, al taj trik je providan,
Samo da bi prošli prestao.

Jutro me zatiče u pravom haosu tema...
U mojim strofama lagani raspad sistema...
Al' u tajnim vezama, sa nekim davnim zvezdama,
Ponovo se pesma primiče...
Zasad nema imena, samo bluza svilena,
Kako mi iz ruku izmiče.

Zaboravljam imena, samo lica ostaju,
U prolazu ljude otkrivam kroz šifre...
Dovraga, sve mi to govori da starim,
Zaboravljam dosadne cifre.

Zaboravljam adrese malih bircuza uz put,
I curice što su uvek dobre bile.
Neke bistrine se nepovratno mute,
Ali nikada dodir svile...

Jutro me zatiče opet u smišljanju bekstva...
Čim malo usporim stignu me davna prokletstva...
To su samo momenti lošim vetrom doneti,
To su samo male večnosti...
To su samo godine kad se čovek otkine,
Ko od one gorke tečnosti...

Zaboravljam...




Zivjeli. Cangr.




  • fino ti je ovde... (nemiri 20.02.2006. 22:02)


  • prvi put ti čitan blog,da uzvratim čitanje moga. i odma si me oborija s nogu s ovim stihovima. a onda san malo pročeprkala dolje po bivšim postovima i našla još od istog autora. ajmeeee.

    hvala. (usamljena123 22.02.2006. 22:35)



    Post je objavljen 19.02.2006. u 19:02 sati.